View allAll Photos Tagged CRE
Lake Vrana (Croatian: Vransko jezero), in the centre of Cres island, is a fresh water lake, 1.5 km wide and about 4.8 km long. The town of Cres has been supplied with drinking water from the lake since 1953, and the towns of Mali and Veli Lošinj received their supplies ten years later. It was thought at one time that the water in the lake was linked to some mainland source by underground streams, but it has since been established that in fact it originates from the atmosphere.
The lake is one of cryptodepression characteristics. It was formed by very heavy tectonic movements along a longitudinal relaxation fault which now contains 220 million m3 of fresh water. Comprising an area of 5.8 square kilometres (2.2 sq mi), the depression reaches a depth of around 60 m below the sea level, but its surface lies about 14 m above it, oscillating by about half a metre, meaning the maximum depth is 74 metres (243 ft). It is surrounded by mountains like the 483 m high Mont Elmo and Mount Perskra of 429 m.
The lake contains pike, tench and carp. There are also eels, but their origin is still unclear.
---------------------------------
Myth of Lake Vrana
There is a local legend that there is a castle under the lake. According to the legend, a rich sister who lived in the castle would not give her much poorer sister money or food. As a result, she was punished by having her castle flooded during a severe thunderstorm which caused Lake Vrana to be created. The story goes on to tell that on some windy days, if one is to listen very carefully the tower bells can still be heard ringing to this day.
----------------------------------------------------------------
Jezero slatke vode usred
Jadranskog mora
Vransko jezero na otoku Cresu
Srećko Božićević, Zagreb
Između stotinjak jadranskih otoka, otok Cres se svojom površinom, razvedenošću obale i visinom svog otočnog grebena nalazi na samom vrhu. S površinom od 404,33 km2 on je po tome drugi otok na Jadra-nu. S dužinom od 24,7 km svoje obale on je po tome treći jadranski otok. Visina otočnog grebena iznosi 648 m iznad razine mora i po njoj je otok Cres takoder drugi među jadranskim otocima. Dužina tog otoka izmedu njegove najsje-vemije i najjužnije točke iznosi 65,6 km, dok mu Širina varira od 2 do 11,2 km.
Uz brojne morfološke osobitosti visokih hridina i niskog zarav-njenog dijela kao posebna hidrogeološka rijetkost svakako je postojatnje VRANSKOG JEZERA u središnjem dijelu otoka. Taj ve-liki bazen pitke vode dug je oko 5,5 km sa širinom od 1,5 km. Razina vode jezera varira od 12,8 m do 16 m iznad razine mora ovis-no o hidrološkom režimu dotje-canja vode (a vjerojatno i istjeca-nja!). Najniža izmjerena točka u jezeru je 84 m ispod razine mora i po tome se ono ubraja u krip-todepresije.
Život tog jezera protjecao je vje-kovima svojim ustaljenim ritmom u kraškoj pustoši tog otoka bez ikakvih ljudskih intervencija. Prije više od jednog desetljeća sve jače turistički razvijeno područje či-tavog Cresa i njegovog nastavka otoka Lošinja osjeća sve veću po-trebu za stalnom i dovoljnom količinom pitke vode. Izlaz za tom potrebom nalazi se u prirodnoj akumulaciji slatke vode Vranskog jezera. Uz izgrađenu vodovodnu mrežu i početno postrojenje ma-njeg kapaciteta potrebe se po-većavaju i čovjek zadire i većim gradevinskim zahvatima očito sve bezobzimije na taj jedini izvor to-liko potrebne vode, koji ipak nije nepresušan. Unazad nekoliko go-dina razina jezera počela se nagío snižavati i pojavila se opasnost daljnje sigurnosti koliko samog opskrbljivanja, toliko i daljnjeg života - biljnog i životinjskog u sa-mom jezeru i neposredno uz njega. Uz brojna postavljena pitanja, dvojbe, optuživanja i samo dava-nje odgovora kretalo se sa granica spekulacija do nepoznatih i ne-dokazanih činjenica. Na kraju svih dvojbi odgovor se potražio u jed-nom sustavnom i multidiscipli-narnom istraživanju, opažanju i praćenju uočenih i postojećih promjena. Uz pomoć stručnjaka i modemih instrumenata prati se i promatra sve što bi moglo dati od-govor na nastalu promjenu i po-moći stanovnicima tog otoka da što je moguće više upoznaju ćudi i "ponašanje" ovog svakako jedin-stvenog jezera na području našeg krasa.
Uz pomoć dobivenih sredstava Svjetske banke uz jezero i na nje-mu našle su se brojne ekipe is-traživača.
Koliko je poznato za sada su završena "Preliminarna ihtiološka istraživanja Vranskog jezera" koja su se pozabavila ribljim svijetom jezera. Uz to su izvršena točna aerofotogrametrijska snimanja površine i neposredne okolice jezera, izvedena su ponovna ba-timetrijska mjerenja dubine vode, a sustavno se vrše meteorološka i hidrološka opažanja.
Sada su u tijeku vrlo detaljna geološka i geofizička istraživanja koja imaju zadatak da se svi po-stojeći geološki podaci o vrstama i starosti stijena što izgrađuju okolicu jezera dopune vrlo pre-ciznim i brojnim mjerenjima tek-tonskih elemenata, ne bi li se pokušao potražiti što točniji odgo-vor, kako o nastanku jezera kao morfološke forme u tom vrlo kraškom prostoru, te da se otkriju eventualni putevi otjecanja, odnosno poniranja vode iz slatko-vodne akumulacije u smjeru nedaleke morske obale. Na realizaciji tih istraživanja rade već duže vrijeme inž. Darko Ivičić i dr. Karlo Braun s ekipom suradnika iz zagrebačkog Instituta za geološka istraživanja određujući mjesta gdje će započeti prospektorska bušenja i trasiranje otkrivenih ili pret-postavljenih smjerova otjecanja vode iz jezera.
Još jedna zagonetka u području našeg krasa polagano će prestati biti tajna i nepoznanica kako za običnog creskog pastira tako i za najinformiranijeg stručnjaka.
Ekološki glasnik, 9-10, 1990, str 24 DISK 0606
------------------------------------------------
Vransko jezero na Cresu golema prirodna “Šterna”
NIKOLA STRAŽIČIĆ
Svakom putniku koji prvi put prolazi cestom Cres -Osor-Mali Lošinj zastane dah kad nadomak sela Vrane, najednom i neočekivano, u dubokoj udolini impozantnih dimenzija ugleda tirkiznoplavu površinu Vranskog jezera, koja u sivilu krškog okoliša - nalikuje na fatamorganu. I svakome se u tom času i nehotice nameće barem neko od pitanja: koje je to jezero i zašto se tako naziva; kako može opstati na krševitom otoku - nasred Kvarnera; ot-kuda tolika količïna vode i da li je slana kad je uokolo otoka more; koliko je jezero duboko i kakav je odnos je-zerske i morske razine; može li se prići jezeru i kakvu korist ono donosi otočnom stanovništvu? Pokušajmo ukratko odgovoriti na ta pitanja!
Ime jezera
Prvi opis Vranskog jezera potječe od A. Fortisa (1771) koji, u svom djelu pisanom na talijanskom jeziku (Saggio d'osservazioni sopra l'isola di Cherso ed Ossero) i objavlje-nom u Veneciji, korektno i ispravno navodi izvorni naziv - Jezero, kako ga jedino i danas nazivaju stanovnìci okol-nih otočnih naselja. Jednako postupaju i brojni autori u prošlom stoljeću, ali od tada se počinje u literaturi javljati i romanizirani oblik Lago di Vrana i germanizirani oblik Vrana-See. Tek u (našoj) novijoj literaturi javlja se danas običajeni naziv - Vransko jezero, po obližnjem naselju Vrana, smještenom na padini íznad istočne obale jezera. To se naselje - u usporedbi s ostalim susjednim naseljima - ne ističe veličinom, već položajem na glavnoj otočnoj prometnici. Svakako, nije ispravan naziv Jezero Vrana, ka-ko ga nazìvaju nekì našï autorì, jer to nije u duhu našeg jezika, makar se time - možda - željelo istaknuti razliku prema istoimenom jezeru u sjevernoj Dalmaciji.
Kako je nastalo Vransko jezero
Vransko jezero je golema prirodna akumulacija s oko 225 milijuna m3 slatke vode. Dugo je više od 5 km i široko do 1,5 km, a površina mu iznosi oko 5,5 km2 (Bohinjsko jezero 3,3 km2 ). Međutim, zbog postojanja niskih priobal-nih zona uz sjeverni i južni rub jezera, kao i zbog kolebanja vodostaja tokom vremena, dimenzije jezera mogu - od godine do godine, pa i tokom iste godine - osjetno va-riratì, posebno duljina, a time i površina. Iz istih razloga míjenja se i visina kote jezerske razine, a time i dubina jezera. Vransko jezero se nalazi u središnjem i najširem dijelu otoka Cresa (oko 10 km), a smješteno je u dubokoj udolini čije zaravnjeno dno upućuje na to da se radi o potopljenom (krškom) polju. Nastanak jezera posljedica je postglacijalnog izdizanja morske razine na blizu 100 m, pri čemu se dno udoline našlo više desetaka metara niže od morske razine, pa je ispunjeno vodom i pretvoreno u je-zero, a pretežno dolomitni sastav podloge objašnjava mo-gućnost njegova opstanka na inače krškom otoku.
Današnja istraživanja, posebno temeljita nakon drugog svjetskog rata, pokazala su da je Vransko jezero kriptode-presija s površinom, za vrijeme srednjeg vodostaja, od oko 13 m iznad razine mora i apsolutnom dubinom, takoder pri tom vodostaju, od oko 74,5 m, pa najdublji dio jezer-skog dna leži oko 61,5 m niže od morske razine.
Podrijetlo jezerske vode
Još u prošlom stoljeću, u vrìjeme prvih ìstražìvanja podrijetla vode u Vranskom jezeru, postavljene su dvije su-protne teorije: prva (J. Lorenz, 1859), po kojoj jezero do-biva vodu podzemnim putem, ispod morskog dna, negdje iz planinskog okvira uokolo Kvarnerskog zaljeva (Velebit, Gorski kotar, Učka), i druga (E. Mayer, 1874), po kojoj je jezerska voda zapravo kišnica koja pada izravno na jezero i na njegovo slivno područje (oko 30 km2), s kojega se -za vrijeme jakih kiša - slijevaju u jezero snažne bujice, osobito prema njegovu sjevernom i južnom kraju.
Istraživanja nakon drugog svjetskog rata (M. Petrik, 1957) dokazala su jednoličnost kemijskog sastava i tempe-rature vode na čitavom jezerskom dnu te različitost u ke-mijskom sastavu jezerske vode i vode izvora i rijeka na susjednom kopnu odakle se može dosta pouzdano zaklju-čiti da ne postoji podzemno pritjecanje vode u jezero sa susjednog kopna. Jezerska voda se, dakle, obnavlla isklju-čivo kišnicom i površinskim dotokom sa susjednih planina, ali i podvodnïm izvorima uz rubove jezera koje hrani voda iz podzemnih krških šupljina na otoku, pa, vjerojatno, upravo u tom treba tražiti objašnjenje naoko neobične (i ranije neobjašnjive) pojave da razina jezerske vode može rasti danima nakon posljednje kiše. Istovremeno voda se iz jezera kontinuirano gubi isparavanjem (evaporacijom) i podzemnim otjecanjem u more. Budući da je, naime, tlak jezerske vode (čija je razina oko 13 m iznad razine mora, a dubina jezera je veća od dubine okolnog mora!) viši od tlaka morske vode, jezerska voda može otjecati u more, dok morska voda ne može ući u jezero. To je i objašnjenje za postojanje slatkovodnog jezera na otoku okruženom mo-rem!
Hidrološki režim jezera prilagoden je srednjoj godišnjoj količini padalina od oko
1 000 mm i srednjoj godišnjoj evaporaciji od oko 1 500 mm. Budući da je površma jezer-skog sliva oko šest puta veća od površine jezera, kada ne bi bilo podzemnog otjecanja jezerske vode u more, razina vode u jezeru bi se stalno izdizala ili bi pak evaporacija s jezerske površine morala biti preko granice vjerojatnosti. Nije poznato na koji se način voda iz jezera gubi u more, jer se otjecanje vode nigdje ne zapaža
. Medutim, jaka vrulja u uvali Vrutek, uz zapadnu obalu otoka, nasuprot jezeru, vrulja ispred Valunai više priobalnih podmorskih ízvora na toj obali, i po lokaciji i po trajanju čitave godine, upu-ćuju na mogućnost (i vjerojatnu) vezu s podzemnim otje-canjem jezerske vode. K tome, ne smije se zaboraviti mo-gućnost postojanja dubokih vodoprohodnih šupljina u krškom podzemlju, koje mogu završavati i negdje na dnu Kvarnera ili Kvarnerića. Uz to, ostaje otvoreno pitanje po-rijekla vode nekoliko priobalnih izvora istočno od Valuna i južno od Cresa (Piskel).
Kolebanje jezerske razine
Već je A. Fortis (1771) zabilježio neobično ponašanje jezerske razine, koja se - po pričanju otočana - tokom nekoliko uzastopnih godina .povlači., a nakon toga tokom nekoliko uzastopnih godina .raste.. Zbog toga vlasnici nji-va u Polju - plodnom području na naplavljenom terenu uz južni kraj jezera, poučeni iskustvom generacija, u prvoj godini nakon povlačenja vode s njihovih njiva siju kukuruz, zatim dvije-tri godine siju pšenicu, a nakon toga ostavljaju njive nezasijane, očekujući porast vode i ponovnu poplavu.
Praćenje kretanja vodostaja kroz 28-godišnje razdoblje (1949-1976) pokazuje da do porasta odnosno opadanja godišnjeg vodostaja dolazi najčešće tokom 3-4 uzastopne godine, što bi moglo biti u vezi ne samo s kretanjem go-dišnjih količina padalina nego i s njihovim rasporedom tokom godine. U navedenom razdoblju najniži vodostaj od 11,44 m zabilježen je u kolovozu 1975, a najviši od 15,89 m u veljači 1961 što dalje amplitudu od 4,45 m (u raz-doblju 1929-1939. amplituda je iznosila 5,64 m!).
Iako se promjena vodostaja tokom godine u osnovi po-klapa s godišnjim rasporedom padalina, pa zimskoj polo-vicl godine odgovara uglavnom visoki, a ljetnoj polovici niski vodostaj, srednji godišnji vodostaji nisu uvijek u skla-du s kretanjem godišnjih količina padalina. Naime, kišnoj godini ne odgovara uvijek visok vodostaj u toj godini, već se porast vodostaja ponekad javlja tek u narednoj godini. Slično vrijedi i za opadanje jezerske razine u odnosu prema sušnim godinama. Pri tome je, očito, važno i da li su kiše bile učestale u prvim ili posljednjim mjesecima u godini.
I promjene srednjih mjesečnih vodostaja pokazuju tako-der, lz godine u godinu, neujednačen hod. Premda mjeseci s visoklm padalinama najčešće donose porast vodostaja, i obratno, jesenske kiše - nakon jakih ljetnih suša - po-nekad ne donose gotovo nikakav porast vodostaja ili pak do porasta vodostala dolazì tek u narednim mjesecima.
Sušnom razdoblju u ljetnoj polovici godine odgovara jednolično opadanje vodostaja, najčešće jedan centimetar dnevno, veoma rijetko i dva centlmetra. Što se pak tiče mogućeg dnevnog porasta vodostaja, on je u izravnoj vezi s intenzitetom padalina. U navedenom posljeratnom raz-doblju najviši dnevni porast vodostaja iznosio je 22 cm!
Minimalni vodostaji javljaju se redovito u jesen, pa i početkom zime dok se maksimalni vodostaji javljaju zimi ili u proljeće. Godišnja amplituda od godine do godine veoma je različita, a najčešće između jednog i dva metra (u razdoblju 1949- 1976.) kretala se od najmanje 89 cm do najviše 297 cm.
GOLEMA PRIRODNA “ŠTERNA”
Hidrološka istraživanja pokazala su da voda Vranskog jezera sadrži 70 mg/lit. soli i to jednolično u cijeloj vo-denoj masi, što takoder dokazuje da morska voda nigdje ne prodire u jezero, jer bi na mjestu eventualnog prodora jezerska voda morala biti mnogo slanija. Salinitet jezerske vode nïje, dakle, tog porijekla. Istodobno, jednolična sla-nost u svim slojevima jezerske vode dokazuje da ni slatka voda sa susjednog kopna ne prodire podzemnim putem u jezero, jer bi na takvom mjestu jezerska voda morala imati manji salinitet. Naime, salinitet kopnenih voda na susjed-nom kopnu najčešće je ispod 10 mg/lit.!
Na osnovi analize vode (kišnice) u nekoliko cisterni (“šterni”) u okolnim naseljima: Vrani Staniću, Zbišini i Vršiću, uočava se sličnost u sastavu vode u tim cisternama i vode u Vranskom jezeru, jer je salinitet vode u cisternama iznosio 47,5 mg/lit. Iz toga se vidi kao i iz ranije navede-nog, da je Vransko jezero autohtono. Ono je zapravo go-lema prirodna “šterna” u kojoj je akumulirano 225 milijuna m3kišnice!
Postojeći salinitet vode i u jezeru i u susjednim cister-nama posljedica je sitnih kapljica morske vode, koje sadrže kristale soli, a snažna ih bura nanosi na okolni otočni pro-stor (u prosjeku 53 g/m', odnosno 530 kg/ha, što za cijelo područje jezerskog sliva iznosi oko 1 700 t soli godišnje! Kiše spiraju sol s površine i odnose je u jezero, a kako voda iz jezera stalno otječe u more podzemnim putem, količina soli u jezerskoj vodï, usprkos evaporaciji, ne po-većava se i ono ostaje slatkovodno.
Zbog sadržaja soli, kalcija, kisika i drugih minerala voda Vranskog jezera vrlo je kvalitetna, a budući da u jezeru gotovo i nema raspadanja, voda je izuzetno čista, pa to jezero u tom pogledu zauzima posebno mjesto među na-šim krškim vodama. Čistoći jezerske vode pridonosi i to što na obalama jezera nema naselja, a na području cijelog jezerskog sliva ima tek nekoliko zaselaka s ukupno svega 65 stanovnïka (1981). Osim toga, níjedan bujični tok ne utječe neposredno u jezero, već se ta voda procjeduje kroz šljunkovìte ili pjeskovite naslage na obali lezera, pa se na taj, načín “filtrira” prije ulaska u jezero. Zbog toga se, ï za vrijeme jakih kiša, veoma rijetko može vidjeti zamućena voda uz rubove jezera. Logična je posljedica svega toga da je Vransko jezero naša najprozirnija slatka voda (prozirnost vode doseže do 24 m)!
Temperatura vode Vranskog jezera mijenja se tokom go-dine na cijeloj dubini, a u površïnskom sloju i tokom dana. Pri tome ima utjecaja i kiša, osobito ljeti, ili bura, kada pod naletom snažnog vjetra sva jezerska voda cirkulira. Voda je nahladnija krajem zime (ožujak!), kad od površine do dna iznosi ìzmeđu 4 6 i 5°C. S nastupom protjeća počinje zagrijavanje površinskog sloja i postupno uspostavljanje termičke stratifikacije, koja je najizraženija u srpnju. Tada je temperatura površinskog sloja oko 25°C, a s dubinom temperatura opada i pri dnu iznosi 6,5°C.
Vransko jezero - veliki prirodni ribnjak
Ribolov na Vranskom jezeru ima, očito, vrlo dugu tradiciju. Prvi poznati zapis u tom smislu potječe iz 1439. godine kojim venecijanski generalni providur za Dalmaci-lu nareduje creskom knezu da dopusti slobodan ribolov na jezeru. A Fortis navodi (1771) da je gradsko vijeće u Cresu već ranije davalo u zakup jezero u svrhu ribolova i ištiče važnost udjela ribe u prehrani stanovništva okolnïh naselja. Istina, on spominje jedino jegulje (domaće stanovništvo naziva jegulje “bižat”), odakle bi se moglo zaključìti da u to vrijeme u jezeru nije bilo drugih ribljih vrsta. U prilog takvol pretpostavci je i tvrdnja starijih stanovnika iz okol-nih naselja da su ostale donesene u jezero tek u prošlom stoljeću, i to iz alpskih rijeka. To su: “luc” (štuka - Esox lucius), “tinkva” (linjak - Tinca tinca) i “škardula” (crven-perka - Scardinius arytrophtalmus). Navodno su ih ovamo donijeli austrijski ihtiolozi. O tome, medutim, nema drug-dje potvrde. Zanimljivo je da M. Casotti 1941. godine uz jegulje spominje i štuke i linjake.
Prema obavijestima debivenim u okolním zaselcima: Grmovu, Vrani, Staniću, Zbišini i Podolu, prije prvog svjet-skog rata ì izmedu dva rata lovilo se “dosta ribe”, i to mrežama vršama, ostima (pod svijeću) i udicom, pa se riba često prodavala i u drugim otočnim naseljima (Belej, Sti-van), a ponekad se odvozila i na ribarnice u Rijeci i Puli. U to vrijeme na obali jezera ispod svih spomenutih zase-laka redovito se nalazilo po nekoliko čamaca (osim za ri-bolov, čamcï su služili i za prijevoz s jedne na drugu obalu jezera, što je olakšavalo medusobnu komunikaciju izmedu pojedinih nasuprotno položenih naselja).
Vransko jezero i danas jebogato ribom i nalikuje na golemi prirodni ribnjak. Riblji svijet u njemu ima, očito, veoma povoljne uvjete za život, a nema prirodnih nepri-jatelja. Zbog toga sve vrste koje u njemu žme mogu doseći težinu ìznad uobičajene. Tako se npr. love primjerci štuke s više od 10 kg, linjaci i do 4 kg, crvenperke od jednog kilograma i jegulje od 3 kg! Medutim, nakon izgradnje vodovoda Vransko jezero je stavljeno pod strogu zaštitu i pristup jezeru je zabranjen, a ribolov je dozvoljen u ogra-ničenom obliku, jedïno članovima sportsko-ribolavnog društva “Štuka” iz Vrane, i to ìsključivo udicom.
lzvanredno važna suvremena vodoopskrbna funkcija
Da je Vransko jezero bilo izuzetno važno kao izvor pitke vode za otočno stanovništvo još od davnih vremena, svje-doči i izrazita koncentracija Ilirskih gradina i drugih trago-va pretpovijesne naseljenosti na okolnim uzvišenjima. Od toga doba pa sve do najnovijeg vremena dolazili su na jezero po vodu stanovnici susjednih naselja, a tokom ljet-nih suša i stanovnici iz udaljenih dijelova otoka. O izgrad-nji vodovoda iz jezera, za potrebe vodoopskrbe otoka Cresa i Lošinja, počelo se razmišljati već u doba austrijske uprave, a bilo je takvih planova i za vrijeme talijanske vladavine, ali ideja o cresko-lošinjskom vodovodu iz Vranskog jezera ostvarena je tek nakon oslobodenja tih otoka i njihovog sjedinjenja s maticom zemljom nakon drugog svjetskog rata. Najprije je izgrađen vodovod do Cresa (1953), a deset godina kasnije voda je stigla do Malog i Velikog Lošinja (1963). Kapacìtet tog prvog vodovoda bio je 25 lit./sek., što se već nekoliko godina kasnije pokazalo nedostatnim, pa je 1968. postavljena nova crpka kojom je kapacitet vodo-voda udvostručen. U 1970. na vodovodnu je mrežu priklju-čena Martinšćica, a 1971. ï Valun.
Vodovod je donïo neprocjenjivu korist otočnom stanov-ništvu i postao bitan činilac u brzom razvoju cresko-lošinjskog turìzma što je opet imalo za posljedicu nagli porast potrošnje vode. Zbog toga je 1974. započela cjelovita rekonstrukcija vodovoda, koji sada ima kapacitet 300 lit./-sek. Time su osigurane dovoljne količine vode ne samo za sva naselja koja su dosad obuhvaćena vodovodnom mre-žom već i za preostala naselja (krajnji sjeverni i južni dïo otoka Cresa) i za ostale otoke cresko-lošinjske otočne sku-pine koje se planira u budućnosti uključiti u vodovodnu mrežu.
Izgradnjom vodovoda Vransko jezero je dobïlo izuzetnu važnost kao neiscrpni prirodni spremnik pitke vode, što je od životnog značenja za ukupni društveno-ekonomski razvoj cresko-lošinjskog otočnog prostora. Zbog toga posta-je aktualnom i zaštita Vranskog jezera, koja se očituje dvo-lako: kao stroga zaštita jezera, što je već na snazï, kako bi se trajno održavala postojeća čistoća njegove vode, i kao mak-simalno dopustiva količina vode koja se smije crpsti, a da se prì tome razina jezera ne spusti ispod kritične točke, što bi moglo uzrokovati poremećaj prirodne ravnoteže i zaslanjivanje jezera. Oba ova oblika zaštite zahtijevaju paž-ljivo praćenje i daljnja temeljita istraživanja.
170• PRlRODA • VELJAČA • 1985
-------------------------------------------------------------
Cres is a city on the Croatian island of Cres. The area has been inhabited since prehistoric times. The town itself was built in the Middle Ages, starting in the 14th century. In 1459 it came under Venetian rule, as most parts of Istria at that time. The old center of the town is surrounded by walls, with five towers and several city gates.
8949 R Cres Izdavač Zadružna štampa Zagreb Gajeva 4 2336/5 24.VIII.1970. za Flora Duić Zagreb, Račkog 9
Zbišina. Cres. Croatia. Napušteno naselje u blizini Vranskog jezera. Gotovo sve kuće su urušene osim nedavno obnovljene crkvice Sv. Alojzija sagrađene 1922. kao spomen na sretan povratak nakon završetka Prvog svjetskog rata.
Model: Elena Deberdeeva
Accessories: www.botti.ru
Outfit: Cres Abines
MUA: Vincent Bermejo
Locale: El Garaje Studio
Best viewed Full Size here www.aguelphotography.com
Cornu aspersum, known by the common name garden snail, is a species of land snail. As such it is a terrestrial pulmonate gastropod mollusc in the family Helicidae, which includes some of the most commonly familiar land snails. Of all terrestrial molluscs, this species may well be the most widely known. In English texts it was classified under the name Helix aspersa for over two centuries, but the prevailing classification now places it in the genus Cornu.
Cornu aspersum is native to the Mediterranean area and Western Europe, but whether deliberately or accidentally, humans have spread it to temperate and subtropical areas worldwide. The snail is relished as a food item in some areas, but it is also widely regarded as a pest in gardens and in agriculture, especially in regions where it has been introduced accidentally, and where snails are not usually considered to be a menu item.
---------------------
6396 Fa Garden Snail Cornu aspersum (O. F. Müller, 1774) Synonym: Helix aspersa Müller, 1774 Smeđi vrtni puž Merag 6.IV.2018. Cres Croatia
----------------------------------------------
Fa 11 FAUNA EUROPE 2279 Fa Priručnik Mladinska knjiga 1981 Harry Garms i Leo Borm
------------------
www.projectnoah.org/spottings/2031818354
----------------------------
fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=3279...
-----------------------
www.inaturalist.org/observations/10776411
--------------------------------
22.VI.2014. Merag terasa
www.inaturalist.org/observations/30293789
-----------------------------------------------------------------
Flash es un superhéroe de DC Comics que posee la habilidad de una rapidez sobrehumana. Fue creado por Gardner Fox y Harry Lampert, y su primera aparición fue en Flash Comics N°1 (1940). Flash es conocido también por su apodo: "El Corredor Escarlata".
A lo largo de la historia, cuatro personas diferentes han usado la identidad de Flash: Jay Garrick (1940-presente), Barry Allen (1956-1986), Wally West (1987-2006, 2007-presente) y Bart Allen (2006-2007). Estos cuatro individuos poseen una rapidez sobrehumana, la cual incluye la habilidad de correr a gran velocidad, reflejos sobrehumanos y la capacidad de violar algunas leyes de la física.
En abril de 2008, la edición especial DC Universe Nº 0 presenta a un narrador anónimo quien inicialmente se presenta a sí mismo como "Everything", y que al parecer es el mismísimo Barry Allen sacrificado en 1986.
Todos los Flash poseen ciertas habilidades comunes, como moverse, pensar y reaccionar a velocidades sobrehumanas. Además todos ellos poseen la capacidad de vibrar tan rápidamente que pueden atravesar materia sólida, por ejemplo, muros.
Barry Allen posee absoluto control sobre sus moléculas: Al ser transformado una vez en espejo, Allen fue capaz de "derretirse" y reconstituirse en su forma humana. También era capaz de correr sobre nubes de nieve lo suficientemente gruesas.
Aunque todos los Flash reciben sus poderes de la Fuerza de la Velocidad, Wally West posee una conexión directa a ella, y por esto no se le puede restringir su uso de la misma. West es capaz de utilizar la Fuerza de la Velocidad para crearse un traje, e incluso otorgar o quitar velocidad a otras personas u objetos en movimiento (Jay Garrick ha mostrado tener cierto grado de manejo de esta habilidad). También provocaba que aquellos objetos a través de los que vibraba explotaran, aunque recientemente ha podido evitar este efecto secundario. West puede además, aunque no con la misma precisión que Barry Allen cuando utilizaba su caminadora cósmica, viajar a través del tiempo y de las dimensiones por medio de su propio poder, de forma similar a Allen en Showcase número 4 (1956). Sin embargo, West actualmente acelera al punto de bordear la dimensión de la Fuerza de la Velocidad, y además puede viajar por el tiempo a puntos específicos al volverse éstos visibles (aunque necesita identificar la vibración característica de algún velocista en ese período, o estar familiarizado con la vibración del mismo). Es por lo demás el único velocista capaz de sobrevivir tras haber corrido a la velocidad de la luz; todos los demás han muerto o han sido absorbidos por la Fuerza de la Velocidad.
Otra habilidad que los Flash poseen en común es la de leer a súpervelocidad, y de esta forma procesar enormes cantidades de información. Sin embargo el conocimiento adquirido de esta forma suele ser temporal, exceptuando a Bart Allen quien parece adquirirlo permanentemente, aunque en un principio Max Mercury no creía que eso fuera a durar.
Los Flash, además de otros velocistas, son capaces de hablar a una increíble velocidad. Esto es usado principalmente para sostener conversaciones privadas en frente a gente que no sea lo suficientemente rápida como para comprender, aunque también se emplea con efecto cómico, haciendo que Flash hable tan rápido que sus palabras sean ininteligibles.
2. Brod "KIMEN" s bijelom kapo "Pa Da" Kosić Stražar Režija Sušić Pepi s najviše podignutom bocom, lijevo je Mario iz Podola (Pozz) oko 1950.
The small road to the village of Grmov in the heart of Cres. A few minutes before the rain was pouring down like there was no tomorrow. Helped to bring out these awesome fall-colours though!
Creo que en algún momento de mi vida volveré a la música de la calle, nada como tocar libre de condiciones!
Quien cree que el mundo depende de sus relatores y los hechos de que se cuenten, aunque sea muy improbable que nadie vaya a molestarse en contarlos, o en contar esos concretos, quiero decir los de cada uno.
La inmensa mayorìa de las cosas sòlo occurren y no hay ny hubo nunca registro de ellas, aquello de lo que nos llega noticia es una porcion infinitesimal de lo acontecido. La mayorìa de las vidas, y no digamos de las muertes, nacen ya olvidadas y no dejan el menor rastro [...]
Javier Marìas - Tu rostro manana; Veneno y sombra y adiòs