View allAll Photos Tagged CRE
Créé en 1983, le Parc National du Djurdjura, connu pour la richesse de sa faune et sa flore, s'étend sur 185 km².
La chaîne montagneuse est composée de trois principaux massifs, à savoir : Haïzer, Akouker et Lalla Khadidja. Par ailleurs, ce dernier abrite le sommet du Djurdjura, Tamgout Lalla Khadidja, culminant à 2308 mètres.
Enfin, le Djurdjura est un véritable paradis pour les amoureux de randonnée, alpinisme et spéléologie.
En effet, en plus d'offrir plusieurs forêts de cèdres (Tikjda, Tigounatine, Tala Guilef, Aït Ouabane, Tala Rana, etc.), le Parc National du Djurdjura renferme de multiples grottes et gouffres dont l'un d'entre eux, « Anou n'Ifflis », serait le plus profond d'Afrique avec ses - 1170 mètres de dénivelé.
Parc National du Djurdjura - Algérie
Février 2018
MIBUS es una marca comercial creada en el año 2017, donde participan las empresas ALSA y Grupo Fajardo de Granada, para aglutinar los servicios de la antigua Autedia,S.L. (Empresa que en sus orígenes fue absorbida por Alsina Graells Sur, y posteriormente a Nex Continental Holdings tras la entrada de ALSA en Alsina). Administrativamente las concesiones siguen a nombre de Autedia.
La marca 'MIBUS' es algo desconcertante, pues algunos autobuses están a nombre de Autedia, otros que ha traído ALSA de otros lugares de España y no están a nombre de las empresas de las que procedían, ni a Autedia, y otros proceden de la flota de Fajardo.
Además, han elegido una numeración de ALSA que se solapa con otros coches del grupo.
Vemos el coche 2860 de ALSA, Mercedes Benz O350 Tourismo II. Este coche, matriculado en el 2009 estaba destinado a las líneas de Intercar, aunque ahora no está a su nombre, ni tampoco a las de Autedia, Fajardo o Nexco.
Lo vemos ayer entrando en Granada, procedente de Alicún (Almería).
Definitivamente creo que hemos en contrado" la casita" del campo que queremos comprar , no hay duda que todos nuestros amigos entraran, no creéis?
Aparte de eso necesitamos muchas manos para acomodarnos así que ya sabéis para que están los amigos ,jejeje.
luego cuando terminemos, a comer unos cochinillos que en esta cuidad son especialistas.
Creo que solemos imaginarnos a los legionarios romanos como personas muy disciplinadas, siguiendo las órdenes de sus superiores... pero seamos sinceros, ¿quién no se ha permitido cinco minutos de relax en el trabajo?
Nuestros legionarios desde luego, estaban charlando sobre la obra que habían visto cuando de repente, aparece el jefe. El mismísimo Emperador. Hay que disimular y que todo parezca en orden. Ya habrá tiempo para el ocio.
Lake Vrana (Croatian: Vransko jezero), in the centre of Cres island, is a fresh water lake, 1.5 km wide and about 4.8 km long. The town of Cres has been supplied with drinking water from the lake since 1953, and the towns of Mali and Veli Lošinj received their supplies ten years later. It was thought at one time that the water in the lake was linked to some mainland source by underground streams, but it has since been established that in fact it originates from the atmosphere.
The lake is one of cryptodepression characteristics. It was formed by very heavy tectonic movements along a longitudinal relaxation fault which now contains 220 million m3 of fresh water. Comprising an area of 5.8 square kilometres (2.2 sq mi), the depression reaches a depth of around 60 m below the sea level, but its surface lies about 14 m above it, oscillating by about half a metre, meaning the maximum depth is 74 metres (243 ft). It is surrounded by mountains like the 483 m high Mont Elmo and Mount Perskra of 429 m.
The lake contains pike, tench and carp. There are also eels, but their origin is still unclear.
---------------------------------
Myth of Lake Vrana
There is a local legend that there is a castle under the lake. According to the legend, a rich sister who lived in the castle would not give her much poorer sister money or food. As a result, she was punished by having her castle flooded during a severe thunderstorm which caused Lake Vrana to be created. The story goes on to tell that on some windy days, if one is to listen very carefully the tower bells can still be heard ringing to this day.
----------------------------------------------------------------
Jezero slatke vode usred
Jadranskog mora
Vransko jezero na otoku Cresu
Srećko Božićević, Zagreb
Između stotinjak jadranskih otoka, otok Cres se svojom površinom, razvedenošću obale i visinom svog otočnog grebena nalazi na samom vrhu. S površinom od 404,33 km2 on je po tome drugi otok na Jadra-nu. S dužinom od 24,7 km svoje obale on je po tome treći jadranski otok. Visina otočnog grebena iznosi 648 m iznad razine mora i po njoj je otok Cres takoder drugi među jadranskim otocima. Dužina tog otoka izmedu njegove najsje-vemije i najjužnije točke iznosi 65,6 km, dok mu Širina varira od 2 do 11,2 km.
Uz brojne morfološke osobitosti visokih hridina i niskog zarav-njenog dijela kao posebna hidrogeološka rijetkost svakako je postojatnje VRANSKOG JEZERA u središnjem dijelu otoka. Taj ve-liki bazen pitke vode dug je oko 5,5 km sa širinom od 1,5 km. Razina vode jezera varira od 12,8 m do 16 m iznad razine mora ovis-no o hidrološkom režimu dotje-canja vode (a vjerojatno i istjeca-nja!). Najniža izmjerena točka u jezeru je 84 m ispod razine mora i po tome se ono ubraja u krip-todepresije.
Život tog jezera protjecao je vje-kovima svojim ustaljenim ritmom u kraškoj pustoši tog otoka bez ikakvih ljudskih intervencija. Prije više od jednog desetljeća sve jače turistički razvijeno područje či-tavog Cresa i njegovog nastavka otoka Lošinja osjeća sve veću po-trebu za stalnom i dovoljnom količinom pitke vode. Izlaz za tom potrebom nalazi se u prirodnoj akumulaciji slatke vode Vranskog jezera. Uz izgrađenu vodovodnu mrežu i početno postrojenje ma-njeg kapaciteta potrebe se po-većavaju i čovjek zadire i većim gradevinskim zahvatima očito sve bezobzimije na taj jedini izvor to-liko potrebne vode, koji ipak nije nepresušan. Unazad nekoliko go-dina razina jezera počela se nagío snižavati i pojavila se opasnost daljnje sigurnosti koliko samog opskrbljivanja, toliko i daljnjeg života - biljnog i životinjskog u sa-mom jezeru i neposredno uz njega. Uz brojna postavljena pitanja, dvojbe, optuživanja i samo dava-nje odgovora kretalo se sa granica spekulacija do nepoznatih i ne-dokazanih činjenica. Na kraju svih dvojbi odgovor se potražio u jed-nom sustavnom i multidiscipli-narnom istraživanju, opažanju i praćenju uočenih i postojećih promjena. Uz pomoć stručnjaka i modemih instrumenata prati se i promatra sve što bi moglo dati od-govor na nastalu promjenu i po-moći stanovnicima tog otoka da što je moguće više upoznaju ćudi i "ponašanje" ovog svakako jedin-stvenog jezera na području našeg krasa.
Uz pomoć dobivenih sredstava Svjetske banke uz jezero i na nje-mu našle su se brojne ekipe is-traživača.
Koliko je poznato za sada su završena "Preliminarna ihtiološka istraživanja Vranskog jezera" koja su se pozabavila ribljim svijetom jezera. Uz to su izvršena točna aerofotogrametrijska snimanja površine i neposredne okolice jezera, izvedena su ponovna ba-timetrijska mjerenja dubine vode, a sustavno se vrše meteorološka i hidrološka opažanja.
Sada su u tijeku vrlo detaljna geološka i geofizička istraživanja koja imaju zadatak da se svi po-stojeći geološki podaci o vrstama i starosti stijena što izgrađuju okolicu jezera dopune vrlo pre-ciznim i brojnim mjerenjima tek-tonskih elemenata, ne bi li se pokušao potražiti što točniji odgo-vor, kako o nastanku jezera kao morfološke forme u tom vrlo kraškom prostoru, te da se otkriju eventualni putevi otjecanja, odnosno poniranja vode iz slatko-vodne akumulacije u smjeru nedaleke morske obale. Na realizaciji tih istraživanja rade već duže vrijeme inž. Darko Ivičić i dr. Karlo Braun s ekipom suradnika iz zagrebačkog Instituta za geološka istraživanja određujući mjesta gdje će započeti prospektorska bušenja i trasiranje otkrivenih ili pret-postavljenih smjerova otjecanja vode iz jezera.
Još jedna zagonetka u području našeg krasa polagano će prestati biti tajna i nepoznanica kako za običnog creskog pastira tako i za najinformiranijeg stručnjaka.
Ekološki glasnik, 9-10, 1990, str 24 DISK 0606
------------------------------------------------
Vransko jezero na Cresu golema prirodna “Šterna”
NIKOLA STRAŽIČIĆ
Svakom putniku koji prvi put prolazi cestom Cres -Osor-Mali Lošinj zastane dah kad nadomak sela Vrane, najednom i neočekivano, u dubokoj udolini impozantnih dimenzija ugleda tirkiznoplavu površinu Vranskog jezera, koja u sivilu krškog okoliša - nalikuje na fatamorganu. I svakome se u tom času i nehotice nameće barem neko od pitanja: koje je to jezero i zašto se tako naziva; kako može opstati na krševitom otoku - nasred Kvarnera; ot-kuda tolika količïna vode i da li je slana kad je uokolo otoka more; koliko je jezero duboko i kakav je odnos je-zerske i morske razine; može li se prići jezeru i kakvu korist ono donosi otočnom stanovništvu? Pokušajmo ukratko odgovoriti na ta pitanja!
Ime jezera
Prvi opis Vranskog jezera potječe od A. Fortisa (1771) koji, u svom djelu pisanom na talijanskom jeziku (Saggio d'osservazioni sopra l'isola di Cherso ed Ossero) i objavlje-nom u Veneciji, korektno i ispravno navodi izvorni naziv - Jezero, kako ga jedino i danas nazivaju stanovnìci okol-nih otočnih naselja. Jednako postupaju i brojni autori u prošlom stoljeću, ali od tada se počinje u literaturi javljati i romanizirani oblik Lago di Vrana i germanizirani oblik Vrana-See. Tek u (našoj) novijoj literaturi javlja se danas običajeni naziv - Vransko jezero, po obližnjem naselju Vrana, smještenom na padini íznad istočne obale jezera. To se naselje - u usporedbi s ostalim susjednim naseljima - ne ističe veličinom, već položajem na glavnoj otočnoj prometnici. Svakako, nije ispravan naziv Jezero Vrana, ka-ko ga nazìvaju nekì našï autorì, jer to nije u duhu našeg jezika, makar se time - možda - željelo istaknuti razliku prema istoimenom jezeru u sjevernoj Dalmaciji.
Kako je nastalo Vransko jezero
Vransko jezero je golema prirodna akumulacija s oko 225 milijuna m3 slatke vode. Dugo je više od 5 km i široko do 1,5 km, a površina mu iznosi oko 5,5 km2 (Bohinjsko jezero 3,3 km2 ). Međutim, zbog postojanja niskih priobal-nih zona uz sjeverni i južni rub jezera, kao i zbog kolebanja vodostaja tokom vremena, dimenzije jezera mogu - od godine do godine, pa i tokom iste godine - osjetno va-riratì, posebno duljina, a time i površina. Iz istih razloga míjenja se i visina kote jezerske razine, a time i dubina jezera. Vransko jezero se nalazi u središnjem i najširem dijelu otoka Cresa (oko 10 km), a smješteno je u dubokoj udolini čije zaravnjeno dno upućuje na to da se radi o potopljenom (krškom) polju. Nastanak jezera posljedica je postglacijalnog izdizanja morske razine na blizu 100 m, pri čemu se dno udoline našlo više desetaka metara niže od morske razine, pa je ispunjeno vodom i pretvoreno u je-zero, a pretežno dolomitni sastav podloge objašnjava mo-gućnost njegova opstanka na inače krškom otoku.
Današnja istraživanja, posebno temeljita nakon drugog svjetskog rata, pokazala su da je Vransko jezero kriptode-presija s površinom, za vrijeme srednjeg vodostaja, od oko 13 m iznad razine mora i apsolutnom dubinom, takoder pri tom vodostaju, od oko 74,5 m, pa najdublji dio jezer-skog dna leži oko 61,5 m niže od morske razine.
Podrijetlo jezerske vode
Još u prošlom stoljeću, u vrìjeme prvih ìstražìvanja podrijetla vode u Vranskom jezeru, postavljene su dvije su-protne teorije: prva (J. Lorenz, 1859), po kojoj jezero do-biva vodu podzemnim putem, ispod morskog dna, negdje iz planinskog okvira uokolo Kvarnerskog zaljeva (Velebit, Gorski kotar, Učka), i druga (E. Mayer, 1874), po kojoj je jezerska voda zapravo kišnica koja pada izravno na jezero i na njegovo slivno područje (oko 30 km2), s kojega se -za vrijeme jakih kiša - slijevaju u jezero snažne bujice, osobito prema njegovu sjevernom i južnom kraju.
Istraživanja nakon drugog svjetskog rata (M. Petrik, 1957) dokazala su jednoličnost kemijskog sastava i tempe-rature vode na čitavom jezerskom dnu te različitost u ke-mijskom sastavu jezerske vode i vode izvora i rijeka na susjednom kopnu odakle se može dosta pouzdano zaklju-čiti da ne postoji podzemno pritjecanje vode u jezero sa susjednog kopna. Jezerska voda se, dakle, obnavlla isklju-čivo kišnicom i površinskim dotokom sa susjednih planina, ali i podvodnïm izvorima uz rubove jezera koje hrani voda iz podzemnih krških šupljina na otoku, pa, vjerojatno, upravo u tom treba tražiti objašnjenje naoko neobične (i ranije neobjašnjive) pojave da razina jezerske vode može rasti danima nakon posljednje kiše. Istovremeno voda se iz jezera kontinuirano gubi isparavanjem (evaporacijom) i podzemnim otjecanjem u more. Budući da je, naime, tlak jezerske vode (čija je razina oko 13 m iznad razine mora, a dubina jezera je veća od dubine okolnog mora!) viši od tlaka morske vode, jezerska voda može otjecati u more, dok morska voda ne može ući u jezero. To je i objašnjenje za postojanje slatkovodnog jezera na otoku okruženom mo-rem!
Hidrološki režim jezera prilagoden je srednjoj godišnjoj količini padalina od oko
1 000 mm i srednjoj godišnjoj evaporaciji od oko 1 500 mm. Budući da je površma jezer-skog sliva oko šest puta veća od površine jezera, kada ne bi bilo podzemnog otjecanja jezerske vode u more, razina vode u jezeru bi se stalno izdizala ili bi pak evaporacija s jezerske površine morala biti preko granice vjerojatnosti. Nije poznato na koji se način voda iz jezera gubi u more, jer se otjecanje vode nigdje ne zapaža
. Medutim, jaka vrulja u uvali Vrutek, uz zapadnu obalu otoka, nasuprot jezeru, vrulja ispred Valunai više priobalnih podmorskih ízvora na toj obali, i po lokaciji i po trajanju čitave godine, upu-ćuju na mogućnost (i vjerojatnu) vezu s podzemnim otje-canjem jezerske vode. K tome, ne smije se zaboraviti mo-gućnost postojanja dubokih vodoprohodnih šupljina u krškom podzemlju, koje mogu završavati i negdje na dnu Kvarnera ili Kvarnerića. Uz to, ostaje otvoreno pitanje po-rijekla vode nekoliko priobalnih izvora istočno od Valuna i južno od Cresa (Piskel).
Kolebanje jezerske razine
Već je A. Fortis (1771) zabilježio neobično ponašanje jezerske razine, koja se - po pričanju otočana - tokom nekoliko uzastopnih godina .povlači., a nakon toga tokom nekoliko uzastopnih godina .raste.. Zbog toga vlasnici nji-va u Polju - plodnom području na naplavljenom terenu uz južni kraj jezera, poučeni iskustvom generacija, u prvoj godini nakon povlačenja vode s njihovih njiva siju kukuruz, zatim dvije-tri godine siju pšenicu, a nakon toga ostavljaju njive nezasijane, očekujući porast vode i ponovnu poplavu.
Praćenje kretanja vodostaja kroz 28-godišnje razdoblje (1949-1976) pokazuje da do porasta odnosno opadanja godišnjeg vodostaja dolazi najčešće tokom 3-4 uzastopne godine, što bi moglo biti u vezi ne samo s kretanjem go-dišnjih količina padalina nego i s njihovim rasporedom tokom godine. U navedenom razdoblju najniži vodostaj od 11,44 m zabilježen je u kolovozu 1975, a najviši od 15,89 m u veljači 1961 što dalje amplitudu od 4,45 m (u raz-doblju 1929-1939. amplituda je iznosila 5,64 m!).
Iako se promjena vodostaja tokom godine u osnovi po-klapa s godišnjim rasporedom padalina, pa zimskoj polo-vicl godine odgovara uglavnom visoki, a ljetnoj polovici niski vodostaj, srednji godišnji vodostaji nisu uvijek u skla-du s kretanjem godišnjih količina padalina. Naime, kišnoj godini ne odgovara uvijek visok vodostaj u toj godini, već se porast vodostaja ponekad javlja tek u narednoj godini. Slično vrijedi i za opadanje jezerske razine u odnosu prema sušnim godinama. Pri tome je, očito, važno i da li su kiše bile učestale u prvim ili posljednjim mjesecima u godini.
I promjene srednjih mjesečnih vodostaja pokazuju tako-der, lz godine u godinu, neujednačen hod. Premda mjeseci s visoklm padalinama najčešće donose porast vodostaja, i obratno, jesenske kiše - nakon jakih ljetnih suša - po-nekad ne donose gotovo nikakav porast vodostaja ili pak do porasta vodostala dolazì tek u narednim mjesecima.
Sušnom razdoblju u ljetnoj polovici godine odgovara jednolično opadanje vodostaja, najčešće jedan centimetar dnevno, veoma rijetko i dva centlmetra. Što se pak tiče mogućeg dnevnog porasta vodostaja, on je u izravnoj vezi s intenzitetom padalina. U navedenom posljeratnom raz-doblju najviši dnevni porast vodostaja iznosio je 22 cm!
Minimalni vodostaji javljaju se redovito u jesen, pa i početkom zime dok se maksimalni vodostaji javljaju zimi ili u proljeće. Godišnja amplituda od godine do godine veoma je različita, a najčešće između jednog i dva metra (u razdoblju 1949- 1976.) kretala se od najmanje 89 cm do najviše 297 cm.
GOLEMA PRIRODNA “ŠTERNA”
Hidrološka istraživanja pokazala su da voda Vranskog jezera sadrži 70 mg/lit. soli i to jednolično u cijeloj vo-denoj masi, što takoder dokazuje da morska voda nigdje ne prodire u jezero, jer bi na mjestu eventualnog prodora jezerska voda morala biti mnogo slanija. Salinitet jezerske vode nïje, dakle, tog porijekla. Istodobno, jednolična sla-nost u svim slojevima jezerske vode dokazuje da ni slatka voda sa susjednog kopna ne prodire podzemnim putem u jezero, jer bi na takvom mjestu jezerska voda morala imati manji salinitet. Naime, salinitet kopnenih voda na susjed-nom kopnu najčešće je ispod 10 mg/lit.!
Na osnovi analize vode (kišnice) u nekoliko cisterni (“šterni”) u okolnim naseljima: Vrani Staniću, Zbišini i Vršiću, uočava se sličnost u sastavu vode u tim cisternama i vode u Vranskom jezeru, jer je salinitet vode u cisternama iznosio 47,5 mg/lit. Iz toga se vidi kao i iz ranije navede-nog, da je Vransko jezero autohtono. Ono je zapravo go-lema prirodna “šterna” u kojoj je akumulirano 225 milijuna m3kišnice!
Postojeći salinitet vode i u jezeru i u susjednim cister-nama posljedica je sitnih kapljica morske vode, koje sadrže kristale soli, a snažna ih bura nanosi na okolni otočni pro-stor (u prosjeku 53 g/m', odnosno 530 kg/ha, što za cijelo područje jezerskog sliva iznosi oko 1 700 t soli godišnje! Kiše spiraju sol s površine i odnose je u jezero, a kako voda iz jezera stalno otječe u more podzemnim putem, količina soli u jezerskoj vodï, usprkos evaporaciji, ne po-većava se i ono ostaje slatkovodno.
Zbog sadržaja soli, kalcija, kisika i drugih minerala voda Vranskog jezera vrlo je kvalitetna, a budući da u jezeru gotovo i nema raspadanja, voda je izuzetno čista, pa to jezero u tom pogledu zauzima posebno mjesto među na-šim krškim vodama. Čistoći jezerske vode pridonosi i to što na obalama jezera nema naselja, a na području cijelog jezerskog sliva ima tek nekoliko zaselaka s ukupno svega 65 stanovnïka (1981). Osim toga, níjedan bujični tok ne utječe neposredno u jezero, već se ta voda procjeduje kroz šljunkovìte ili pjeskovite naslage na obali lezera, pa se na taj, načín “filtrira” prije ulaska u jezero. Zbog toga se, ï za vrijeme jakih kiša, veoma rijetko može vidjeti zamućena voda uz rubove jezera. Logična je posljedica svega toga da je Vransko jezero naša najprozirnija slatka voda (prozirnost vode doseže do 24 m)!
Temperatura vode Vranskog jezera mijenja se tokom go-dine na cijeloj dubini, a u površïnskom sloju i tokom dana. Pri tome ima utjecaja i kiša, osobito ljeti, ili bura, kada pod naletom snažnog vjetra sva jezerska voda cirkulira. Voda je nahladnija krajem zime (ožujak!), kad od površine do dna iznosi ìzmeđu 4 6 i 5°C. S nastupom protjeća počinje zagrijavanje površinskog sloja i postupno uspostavljanje termičke stratifikacije, koja je najizraženija u srpnju. Tada je temperatura površinskog sloja oko 25°C, a s dubinom temperatura opada i pri dnu iznosi 6,5°C.
Vransko jezero - veliki prirodni ribnjak
Ribolov na Vranskom jezeru ima, očito, vrlo dugu tradiciju. Prvi poznati zapis u tom smislu potječe iz 1439. godine kojim venecijanski generalni providur za Dalmaci-lu nareduje creskom knezu da dopusti slobodan ribolov na jezeru. A Fortis navodi (1771) da je gradsko vijeće u Cresu već ranije davalo u zakup jezero u svrhu ribolova i ištiče važnost udjela ribe u prehrani stanovništva okolnïh naselja. Istina, on spominje jedino jegulje (domaće stanovništvo naziva jegulje “bižat”), odakle bi se moglo zaključìti da u to vrijeme u jezeru nije bilo drugih ribljih vrsta. U prilog takvol pretpostavci je i tvrdnja starijih stanovnika iz okol-nih naselja da su ostale donesene u jezero tek u prošlom stoljeću, i to iz alpskih rijeka. To su: “luc” (štuka - Esox lucius), “tinkva” (linjak - Tinca tinca) i “škardula” (crven-perka - Scardinius arytrophtalmus). Navodno su ih ovamo donijeli austrijski ihtiolozi. O tome, medutim, nema drug-dje potvrde. Zanimljivo je da M. Casotti 1941. godine uz jegulje spominje i štuke i linjake.
Prema obavijestima debivenim u okolním zaselcima: Grmovu, Vrani, Staniću, Zbišini i Podolu, prije prvog svjet-skog rata ì izmedu dva rata lovilo se “dosta ribe”, i to mrežama vršama, ostima (pod svijeću) i udicom, pa se riba često prodavala i u drugim otočnim naseljima (Belej, Sti-van), a ponekad se odvozila i na ribarnice u Rijeci i Puli. U to vrijeme na obali jezera ispod svih spomenutih zase-laka redovito se nalazilo po nekoliko čamaca (osim za ri-bolov, čamcï su služili i za prijevoz s jedne na drugu obalu jezera, što je olakšavalo medusobnu komunikaciju izmedu pojedinih nasuprotno položenih naselja).
Vransko jezero i danas jebogato ribom i nalikuje na golemi prirodni ribnjak. Riblji svijet u njemu ima, očito, veoma povoljne uvjete za život, a nema prirodnih nepri-jatelja. Zbog toga sve vrste koje u njemu žme mogu doseći težinu ìznad uobičajene. Tako se npr. love primjerci štuke s više od 10 kg, linjaci i do 4 kg, crvenperke od jednog kilograma i jegulje od 3 kg! Medutim, nakon izgradnje vodovoda Vransko jezero je stavljeno pod strogu zaštitu i pristup jezeru je zabranjen, a ribolov je dozvoljen u ogra-ničenom obliku, jedïno članovima sportsko-ribolavnog društva “Štuka” iz Vrane, i to ìsključivo udicom.
lzvanredno važna suvremena vodoopskrbna funkcija
Da je Vransko jezero bilo izuzetno važno kao izvor pitke vode za otočno stanovništvo još od davnih vremena, svje-doči i izrazita koncentracija Ilirskih gradina i drugih trago-va pretpovijesne naseljenosti na okolnim uzvišenjima. Od toga doba pa sve do najnovijeg vremena dolazili su na jezero po vodu stanovnici susjednih naselja, a tokom ljet-nih suša i stanovnici iz udaljenih dijelova otoka. O izgrad-nji vodovoda iz jezera, za potrebe vodoopskrbe otoka Cresa i Lošinja, počelo se razmišljati već u doba austrijske uprave, a bilo je takvih planova i za vrijeme talijanske vladavine, ali ideja o cresko-lošinjskom vodovodu iz Vranskog jezera ostvarena je tek nakon oslobodenja tih otoka i njihovog sjedinjenja s maticom zemljom nakon drugog svjetskog rata. Najprije je izgrađen vodovod do Cresa (1953), a deset godina kasnije voda je stigla do Malog i Velikog Lošinja (1963). Kapacìtet tog prvog vodovoda bio je 25 lit./sek., što se već nekoliko godina kasnije pokazalo nedostatnim, pa je 1968. postavljena nova crpka kojom je kapacitet vodo-voda udvostručen. U 1970. na vodovodnu je mrežu priklju-čena Martinšćica, a 1971. ï Valun.
Vodovod je donïo neprocjenjivu korist otočnom stanov-ništvu i postao bitan činilac u brzom razvoju cresko-lošinjskog turìzma što je opet imalo za posljedicu nagli porast potrošnje vode. Zbog toga je 1974. započela cjelovita rekonstrukcija vodovoda, koji sada ima kapacitet 300 lit./-sek. Time su osigurane dovoljne količine vode ne samo za sva naselja koja su dosad obuhvaćena vodovodnom mre-žom već i za preostala naselja (krajnji sjeverni i južni dïo otoka Cresa) i za ostale otoke cresko-lošinjske otočne sku-pine koje se planira u budućnosti uključiti u vodovodnu mrežu.
Izgradnjom vodovoda Vransko jezero je dobïlo izuzetnu važnost kao neiscrpni prirodni spremnik pitke vode, što je od životnog značenja za ukupni društveno-ekonomski razvoj cresko-lošinjskog otočnog prostora. Zbog toga posta-je aktualnom i zaštita Vranskog jezera, koja se očituje dvo-lako: kao stroga zaštita jezera, što je već na snazï, kako bi se trajno održavala postojeća čistoća njegove vode, i kao mak-simalno dopustiva količina vode koja se smije crpsti, a da se prì tome razina jezera ne spusti ispod kritične točke, što bi moglo uzrokovati poremećaj prirodne ravnoteže i zaslanjivanje jezera. Oba ova oblika zaštite zahtijevaju paž-ljivo praćenje i daljnja temeljita istraživanja.
170• PRlRODA • VELJAČA • 1985
-------------------------------------------------------------
Am vorletzten Tag unseres Urlaubs wählten wir meinen Programmvorschlag "Cres Mitte" und begannen an der Westküste der Insel Cres mit einem Badeaufenthalt in der Bucht Merašćica bei Stivan. Auch diese Bucht empfanden meine Begleiter landschaftlich schön, und das Schwimmen im klaren Wasser rund um die geankerten Motorboote als interessant und abwechslungsreich. Darüber hinaus gab es auch noch Schatten spendende Pinien und beim Pier eine öffentliche Dusche.
On the penultimate day of our holiday, we chose my programme suggestion "Cres Mid" and started on the west coast of the island Cres with a swim in the bay of Merašćica near Stivan. My companions also found this bay scenically beautiful, and swimming in the clear water around the anchored motor boats interesting and varied. In addition, there were also shady pines and a public shower at the pier.
Cres is a city on the Croatian island of Cres. The area has been inhabited since prehistoric times. The town itself was built in the Middle Ages, starting in the 14th century. In 1459 it came under Venetian rule, as most parts of Istria at that time. The old center of the town is surrounded by walls, with five towers and several city gates.
A flag-adorned balcony on a building in the Croatian port town of Cres on the island of the same name.
Creado y plegado por Eric Madrigal
Papel kraft con tintes vegetales
30 x 30 cm
Perro azteca en posición de ofrenda para el reto de la Convención Mexicana de Origami
Crescent police car with metal wheels. Based on the Jaguar MkIV, one of the early post-war models from Crescent. Made between 1947-1949. Only four saloon car models were made in this early range (being described as Sports Car, Saloon Car, Jaguar and Police Car).
Here is a link to the civilian version of this casting: www.flickr.com/photos/adrianz-toyz/11326339616
166 Boulevard Voltaire. Paris 11e.
Mars 2015.
Crée en 1906, Magelec est l'un des premiers distributeurs de matériel électrique parisien.
En 1906, la famille SAMET reprend le bail d'un grossiste en papiers peints et tissus dans un grand local au 166 Boulevard Voltaire à Paris, pour y installer une entreprise de vente en gros de lampes & d'appareillage électrique.
En octobre 1942, le fonds de commerce, cédé à Monsieur Lombard, qui était également, à l'époque, propriétaire de la marque d'appareillage Alombard (rachetée depuis par Schneider Electric), poursuit son activité sous le nom Alombard Fils & Cie, puis Magasins Généraux de l'électricité à partir de mai 1950. Pendant toute cette période, les ventes étaient effectuée essentiellement par catalogue envoyé dans toute la France (Source : Wikipédia).
Suivez Pixdar sur Tumblr, Instagram, Twitter et sur Facebook
Model: Elena Deberdeeva
Accessories: www.botti.ru
Outfit: Cres Abines
MUA: Vincent Bermejo
Locale: El Garaje Studio
Best viewed Full Size here www.aguelphotography.com