View allAll Photos Tagged misli

Remorker Djordje Balasevic

youtu.be/2Ijs93UMUoU

Dolaze snegovi.

Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni.

U kosu me nežno k'o sedefnu šnalicu udeni,

to mi treba -

moj mali zaklon ispod neba.

 

Otkači slepove,

nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi.

Pronašli su Ameri šifru za to:

"Take it easy" lutko lepa!

Zrela se breskva nebom cepa.

 

Spusti svetla, oduzmi gas,

smešnih stvari se bojimo.

Misliš da neko pita za nas?

Kao da ne postojimo.

 

Stavi misli u prazan hod,

stresi zvezde k'o dudove.

I polako nasuči brod

na te plišane sprudove.

 

I sanjaj...

 

Odlaze selice.

Lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini.

Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini

- put do raja.

O, zar je uzvodno do kraja?

 

Spusti svetla, oduzmi gas,

smešnih stvari se bojimo.

Misliš da neko pita za nas?

Kao da ne postojimo.

 

Stavi misli u prazan hod,

stresi zvezde k'o dudove.

I polako nasuči brod

na te plišane sprudove.

 

I sanjaj..

Remorker - Djordje Balashevic

youtu.be/2Ijs93UMUoU

 

Dolaze snegovi.

Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni.

U kosu me nežno k'o sedefnu šnalicu udeni,

to mi treba -

moj mali zaklon ispod neba.

 

Otkači slepove,

nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi.

Pronašli su Ameri šifru za to:

"Take it easy" lutko lepa!

Zrela se breskva nebom cepa.

 

Spusti svetla, oduzmi gas,

smešnih stvari se bojimo.

Misliš da neko pita za nas?

Kao da ne postojimo.

 

Stavi misli u prazan hod,

stresi zvezde k'o dudove.

I polako nasuči brod

na te plišane sprudove.

 

I sanjaj...

 

Odlaze selice.

Lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini.

Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini

- put do raja.

O, zar je uzvodno do kraja?

 

Spusti svetla, oduzmi gas,

smešnih stvari se bojimo.

Misliš da neko pita za nas?

Kao da ne postojimo.

 

Stavi misli u prazan hod,

stresi zvezde k'o dudove.

I polako nasuči brod

na te plišane sprudove.

 

I sanjaj..

Morning Mist over the Korana

 

The silence settles like a breath of the sky,

the river breathes in mist as the city sleeps.

Korana carries the shimmer of the first light —

soft, half-dreaming, like thoughts that linger before dawn.

 

Jutarnja sumaglica nad Koranom

 

Tišina se spušta poput daha neba,

rijeka diše u magli, a grad još spava.

Korana nosi odsjaj prvih zraka,

nježno, gotovo sneno, poput misli koje još ne žele postati dan.

   

imam misli. nemam rijeci.

A Dusk That Lingers

 

Some evenings need no explanation.

Dusk slowly settles over the Korana River, the sky shifting from deep blue to gentle warmth, while the water calmly gathers every colour and thought of the day.

No rush, no questions — just the feeling that, for a brief moment, everything is exactly where it should be.

Perhaps this is where the quiet answer hides: yes, there is hope.

 

A Dusk That Lingers

 

Postoje večeri koje ne traže objašnjenje.

Sumrak se polako spušta nad Koranu, nebo prelazi iz plavog u nježno toplo, a rijeka mirno preuzima sve boje i misli dana.

Nema žurbe, nema pitanja — samo osjećaj da je, barem na trenutak, sve na svom mjestu.

Možda je baš u takvim trenucima odgovor na ono tiho pitanje: ima li nade za nas.

Whisper of Autumn Silence

 

In Vrbanić Park this morning, the mist wrapped the old trees like a soft blanket, and every fallen leaf whispered its own small story.

A single bench waiting in silence… a moment suspended between breath and memory.

Sometimes, the city is the calm we didn’t know we needed.

 

Mir jutarnje magle

 

U Vrbanićevom perivoju jutros je vladala ona posebna, tiha čarolija — magla što sve omekša, jesen što sve oboji i klupa koja čeka nekoga tko će joj povjeriti misli.

One su sitne stvari koje se ne vide na prvi pogled, ali se osjete odmah — u koraku, u dahu, u miru koji se spusti kad staneš i samo pustiš da vrijeme malo uspori.

HR:

Na rubu dana i mora, u tišini predvečerja, sjedi čovjek s ribarskim štapom. Ali to nije potraga za plijenom. To je bijeg — mali komadić svijeta u kojem tišina ne smeta, nego liječi. More šuti, obala promatra, a misli skaču kao ping pong loptice po horizontu. Neka riba i ne zagrize — možda je to i bolje.

 

EN:

At the edge of day and sea, in the silence of dusk, sits a man with a fishing rod. But he’s not chasing a catch. He’s escaping — a small piece of the world where silence doesn’t disturb, but heals. The sea is quiet, the land watches, and thoughts bounce like ping pong balls across the horizon. Maybe it's even better if the fish don’t bite.

 

FR:

À la frontière du jour et de la mer, dans le silence du crépuscule, un homme s’assoit avec sa canne à pêche. Mais il ne cherche pas une prise. Il s’évade — un petit coin du monde où le silence ne dérange pas, mais apaise. La mer se tait, la côte observe, et les pensées rebondissent comme des balles de ping-pong sur l’horizon. Peut-être que c’est mieux si le poisson ne mord pas.

 

DE:

Am Übergang von Tag und Meer, in der Stille der Dämmerung, sitzt ein Mann mit seiner Angelrute. Doch er jagt keinen Fang. Er entflieht – in ein kleines Stück Welt, in dem Stille nicht stört, sondern heilt. Das Meer schweigt, das Land schaut zu, und Gedanken hüpfen wie Pingpongbälle am Horizont entlang. Vielleicht ist es besser, wenn der Fisch nicht anbeißt.

 

IT:

Al confine tra il giorno e il mare, nel silenzio del crepuscolo, siede un uomo con la canna da pesca. Ma non cerca una preda. Sta fuggendo — un piccolo angolo del mondo dove il silenzio non disturba, ma cura. Il mare tace, la costa osserva, e i pensieri rimbalzano come palline da ping pong sull’orizzonte. Forse è meglio se il pesce non abbocca.

 

ES:

En el borde del día y el mar, en el silencio del atardecer, un hombre se sienta con su caña de pescar. Pero no busca una captura. Está escapando — un pequeño rincón del mundo donde el silencio no molesta, sino que sana. El mar calla, la costa observa, y los pensamientos rebotan como pelotas de ping pong sobre el horizonte. Quizás es mejor si el pez no muerde.

Sve moje misli su usmerene ka Apsolutnom Dobru i ka Ljubavi!

Thoughts Drifting Down the Korana

 

Misty Saturday morning on the Korana River.

A fisherman sits in silence, floats barely moving, water breathing softly.

Nothing happens — and yet, everything does.

 

In that stillness, thoughts drift downstream, unhurried and free.

Sometimes, not seeing clearly is exactly what we need.

 

Misli koje plove Koranom

 

Maglovito subotnje jutro na Korani.

Ribić sjedi tiho, plovci miruju, voda jedva diše.

Ništa se ne događa — a događa se sve.

 

U toj tišini misli ne stoje.

One plove niz rijeku, bez žurbe, bez plana,

baš onako kako i život ponekad traži od nas.

 

A magla?

Ona ne skriva — ona pojednostavljuje.

Na kraju dana, sve stane u jedan pogled

Datum: lipanj 2025.

Lokacija: Novi mol u luci za male brodice, Šilo, otok Krk

Fotoaparat: Canon EOS R7

Objektiv: Soligor 28mm f/2.8 (M42) preko K&F Concept adaptera

Postavke: f/11, 1/500 s, ISO 250, WB Auto, ručni fokus, iz ruke

 

Opis i tehnički dojam:Ova fotografija nastala je spontano – želio sam testirati stari Soligor 28mm na pejzažima i uhvatiti kako se ponaša pri večernjem svjetlu. Kombinacija f/11 i širokog kadra donijela je lijepu dubinu – jasno se vidi i brodić u prednjem planu i obrisi Učke na horizontu.Posebno me ugodno iznenadila mekoća fokusa i prirodno vignjetiranje – kao da objektiv sam zna gdje staviti granicu snova.Soligor se u ruci ponaša vrlo predvidljivo i ugodno – pravi mali klasik koji zna šaptati svjetlu.

 

Poetski zapis:Sunce se već spustilo do horizonta, a more još nije odlučilo – šaptati ili šuštati.Jedan čamac vraća se kući, kao i misli koje danom lutaju.I sve stane u taj jedan kadar, u taj jedan pogled, u trenutku kada ništa više nije hitno.Tamo, iza zalaska, možda i svjetlost zastane da predahne.

 

At Day’s End, It All Fits in One Glance

Date: June 2025

Location: New pier in the small boat harbor, Šilo, island of Krk

Camera: Canon EOS R7

Lens: Soligor 28mm f/2.8 (M42) with K&F Concept M42-RF adapter

Settings: f/11, 1/500 s, ISO 250, WB Auto, manual focus, handheld

 

Technical insight:This photo came about spontaneously – I wanted to test the old Soligor 28mm on a landscape scene and see how it handles evening light.The f/11 setting paired with a wide frame gave excellent depth – both the boat in the foreground and the silhouette of Mount Učka on the horizon are clearly visible.What surprised me pleasantly was the softness in focus and the natural vignette – as if the lens itself knows where dreams begin to blur.Soligor handles well in hand – a true little classic that knows how to whisper to the light.

 

Poetic reflection:The sun had already kissed the horizon, while the sea was still deciding – to whisper or to rustle.A lone boat returns home, just like thoughts drifting through the day.And everything fits into that one frame, that one glance, in a moment where nothing is urgent anymore.Out there, beyond the sunset, even light might pause for breath.

Lukobran u suton

 

Na kraju dana, lukobran diše smiraj mora. Svjetiljke se pale kao tople misli, a ribar u daljini ostaje tihi svjedok prolaznosti i nade.

 

Breakwater at Dusk

 

At the day’s end, the breakwater breathes the calm of the sea. Lanterns glow like warm thoughts, and the fisherman in the distance becomes a silent witness of transience and hope.

Reflections dance on the water, weaving the story of evening light into a quiet memory.

Na moru u zlatni sat

Subota, a jedrilica na pučini priča svoju priču — o slobodi, vjetru u jedrima i miru mora. Na horizontu se boje tope u meko zlato, dok čovjek na dasci i brod pod jedrima postaju siluete dana što polako odlazi. I ostaje tišina — ona koja donosi misli, snove i planove za sutra.

 

At sea in the golden hour

Saturday, and the sailboat on the open sea tells its story — of freedom, of wind in the sails, of the calmness of the sea. On the horizon, colors melt into soft gold, while the paddle boarder and the sailboat turn into silhouettes of a day slowly fading. And what remains is silence — the kind that brings thoughts, dreams, and plans for tomorrow.

A Song in a Grey Day

 

In the tangled weave of winter branches, while the sky wavers between drizzle and quiet thoughts, the blackbird claims his moment.

A small dark voice in a world that seems muted — yet suddenly everything sounds new.

Between the rustling twigs and the scent of damp earth, in that tiny sliver of light breaking through… there’s a calm that needs no stage.

Just silence stepping aside to let him sing.

 

Pjev u sivom danu

 

U gustoj mreži zimskog granja, dok se nebo još traži između kapljica i sivih misli, kos je pronašao svoj trenutak.

Jedan mali, crni glas nasred svijeta koji šuti — i odjednom sve zvuči drugačije.

U šuštanju granja, u mirisu vlažne zemlje, u tračku svjetla što se probija… čuje se smirenje koje ne traži pozornicu.

Samo tišina koja se odmakla da ga pusti bliže.

Rainbow at Dusk

 

The sea and sky perform their autumn duet — moments of rain, bursts of sunlight, a breath of wind, and a rainbow darkening into dusk.

Looking northeast, over Punat, Šilo, and Crikvenica, the horizon glows softly where sunset meets storm.

Autumn teaches us that beauty often lives in the fleeting — and that even a fading color can still warm the heart.

 

Duga u sumrak

 

Nebo nad morem igra svoju jesensku predstavu — malo sunca, malo kiše, malo bure, i u svemu tome duga, tiha i tamna poput misli koje dolaze kad dan utihne.

Pogled prema sjeveroistoku otkriva Punat, Šilo i Crikvenicu, dok se sumrak pretače u oblak, oblak u vodu, a duga u odraz.

Jesen nosi promjenu, ali i ljepotu koja traje samo trenutak — i možda baš zato ostaje dugo u sjećanju.

Silence Mirrored

 

In the morning fog, as the Korana retreats into its pale white layers, this old tree stands as a keeper of silence.

Its branches dissolve into the river’s soft breath, and the whole world slows down — just enough for your thoughts to return to you.

 

In its reflection, like a quiet fracture in time, everything feels softer and closer.

On the stone edge, a fisherman tends his rod gently, as if listening to the river itself.

Fog often teaches us more than sunlight: beauty doesn’t shout… it waits.

 

Tišina koja se preslikala

 

U jutarnjoj magli, dok se Korana povlači u svoje bijele slojeve, ovaj stari hrast stoji kao čuvar tišine.

Njegove grane nestaju u mekom dahu rijeke, a cijeli svijet uspori — toliko da možeš čuti vlastite misli kako se vraćaju k tebi.

 

Na njegovom odrazu, kao u nekoj tihoj pukotini vremena, sve izgleda mekše i bliže.

Na kamenoj obali, jedan ribić polako prebire po štapu, kao da osluškuje samu rijeku.

Magla nas ponekad nauči više nego sunce: da ljepota nije glasna, nego strpljiva.

On a dry branch, above a quiet river

 

On a dry branch, a great cormorant quietly watches the Kupa River.

The water flows, carrying time and thoughts away, while he remains — steady, composed, fully present.

No rush, no drama. Just silence, water, and a bird that knows where it belongs.

 

In that stillness, there is comfort.

A reminder that we don’t always have to fight the current — sometimes it’s enough to stand and observe.

 

Na suhoj grani, nad tihom rijekom

 

Na suhoj grani jedan veliki vranac mirno promatra Koranu.

Rijeka teče, nosi vrijeme i misli, a on ostaje — čvrst, sabran, prisutan.

Nema žurbe, nema drame. Samo tišina, voda i ptica koja zna gdje pripada.

 

U toj mirnoći ima nečega utješnog.

Kao podsjetnik da ne moramo uvijek plivati protiv toka — ponekad je dovoljno samo stajati i gledati.

A Quiet Crossing

 

Sometimes all you need is a quiet riverbank and a boat waiting for the right moment.

The Korana flowed softly today — blue, calm, reflective — like a gentle reminder that crossings in life don’t happen in a rush.

They happen when the light settles, and when the heart breathes out.

This old boat knows it well: stillness is just another form of movement.

 

Mirni prijelaz

 

Ponekad je dovoljno stati uz obalu i pustiti rijeci da ispriča što mi još ne znamo izgovoriti.

Korana je danas bila tiha poput misli koje se vraćaju na svoja početna mjesta — plavkasta, mirna, kao da čuva svaki odraz neba samo za sebe.

A stari čamac… on stoji tu, spreman na put, ali bez žurbe. Čeka svoj trenutak. Čeka popodne. Čeka onog tko će mu povjerovati da se svaki prijelaz događa polako, ali sigurno.

Jutro leptirovih misli

 

Na grančici što škripi pod tišinom jutra, mali plavac skuplja snagu. Sunce ga obasjava, a svijet oko njega još spava.

 

Morning Thoughts of a Butterfly

 

On a twig creaking in the morning quiet, the Adonis Blue gathers strength. The sun bathes it, while the world still sleeps.

The River’s Calm and the Quiet of One Shore

 

On the bank of the Korana River, under a clear winter sky, a quiet boat waits for its moment.

The calm blue water has turned into a perfect mirror — reflecting the three-branched willow as if it belongs to another, gentler world.

This is the kind of morning that asks for no words… just a pause, a breath, and the feeling of thoughts dissolving like steam rising from a warm cup of Earl Grey.

 

Mir rijeke i tišina jedne obale

 

Na obali Korane, pod bistrim zimskim nebom, jedan tihi čamac čeka svoj trenutak.

Plava površina rijeke pretvorila se u savršeno ogledalo – u njemu se vrbe raspuknute u tri stabla preslikavaju kao da žele postati dio nekog drugog svijeta.

Ovo je ona vrsta jutra koja ne traži riječi… samo da zastaneš, duboko udahneš i osjetiš kako ti se misli otope poput dima Earl Greya nad toplom šalicom.

Winter jazz under bare branches

 

A winter morning in the park.

An old tree carries snow like memories, sunlight cuts through the trunk and branches, and a single crow rests quietly in the cold light.

Nothing is perfect, nothing is still — yet everything has its rhythm.

Like jazz: a bit of improvisation, a bit of silence, and a lot of feeling in between.

 

Karlovac, winter.

A moment when cold doesn’t disturb — it clears the mind.

 

Zimski jazz pod granama

 

Zimsko jutro u parku.

Staro stablo nosi snijeg kao uspomene, sunce probija kroz deblo i grane, a jedna vrana mirno se grije na hladnom svjetlu.

Ništa nije savršeno, ništa nije mirno — ali sve ima svoj ritam.

Poput jazza: malo improvizacije, malo tišine, i puno osjećaja između.

 

Karlovac, zima.

Trenutak kada hladnoća ne smeta, nego razbistri misli.

HR:

U jednom tihom kutku Jadrana, jedrilica je zastala kao da čeka noć da joj ispriča priču. Oblaci crtaju spiralu nad morem, dok stijene čuvaju tišinu obale. Ljeto diše sporo, a čovjek na palubi sluša ritam svojih misli.

EN:

In a quiet corner of the Adriatic, a sailboat stands still, as if waiting for the night to tell its tale. Clouds spiral above the sea, while the rocks hold the silence of the shore. Summer breathes slowly, and the man on deck listens to the rhythm of his thoughts.

FR:

Dans un coin tranquille de l'Adriatique, un voilier s’est arrêté, comme s’il attendait que la nuit lui raconte une histoire. Les nuages dansent au-dessus de la mer, tandis que les rochers gardent le silence du rivage. L’été respire lentement, et l’homme sur le pont écoute le rythme de ses pensées.

DE:

In einer stillen Ecke der Adria steht ein Segelboot, als warte es darauf, dass die Nacht ihm ihre Geschichte erzählt. Die Wolken drehen sich über dem Meer, während die Felsen das Schweigen der Küste bewahren. Der Sommer atmet langsam, und der Mann an Deck lauscht dem Rhythmus seiner Gedanken.

IT:

In un angolo tranquillo dell’Adriatico, una barca a vela si è fermata, come se aspettasse che la notte le raccontasse una storia. Le nuvole danzano sopra il mare, mentre le rocce custodiscono il silenzio della riva. L’estate respira lentamente, e l’uomo sul ponte ascolta il ritmo dei suoi pensieri.

ES:

En un rincón tranquilo del Adriático, un velero se detiene, como si esperara que la noche le contara una historia. Las nubes giran sobre el mar, mientras las rocas guardan el silencio de la costa. El verano respira despacio, y el hombre en la cubierta escucha el ritmo de sus pensamientos.

Ribarsko predvečerje pod oblakom sjete

Zalazak sunca u uvali Stipanja, Šilo. Ribička brodica vraća se u luku, dok oblaci u daljini pričaju o neverama koje su prošle ili tek prijete. More se ljulja tek toliko da prizove misli — o danima što prolaze, o mladosti uz Štulića, o vremenu koje nije savršeno, baš zato jer je naše.

.

Fisherman's Evening Beneath the Veil of Twilight

Sunset at Stipanja Bay, Šilo. A small fishing boat returns to harbor as lingering clouds hint at past or distant storms. The sea gently rocks, inviting thoughts of time passing, youth with Azra echoing in memory, and beauty that lives not in perfection — but in belonging.

Korana at the end of the year

 

Sunset over the Korana River, seen from the old wooden bridge toward the city resting in evening light.

The year slows down, the river carries memories, thoughts, and quiet gratitude.

Some things we let go, some we gently keep.

Happy New Year to all who walk this river of moments with me.

 

Korana na kraju godine

 

Zalazak sunca nad Koranom, gledano sa starog drvenog mosta prema pontonskom mostu i gradu koji polako tone u večer.

Godina se smiruje, voda nosi misli, sjećanja i tihe zahvale.

Neke stvari ostavljamo rijeci, neke zadržimo u sebi.

A novu godinu… gradimo dalje zajedno.

Polako. Iskreno. Sa svjetlom koje ostaje.

Whisper of Autumn Silence

 

In Vrbanić Park this morning, the mist wrapped the old trees like a soft blanket, and every fallen leaf whispered its own small story.

A single bench waiting in silence… a moment suspended between breath and memory.

Sometimes, the city is the calm we didn’t know we needed.

 

Mir jutarnje magle

 

U Vrbanićevom perivoju jutros je vladala ona posebna, tiha čarolija — magla što sve omekša, jesen što sve oboji i klupa koja čeka nekoga tko će joj povjeriti misli.

One su sitne stvari koje se ne vide na prvi pogled, ali se osjete odmah — u koraku, u dahu, u miru koji se spusti kad staneš i samo pustiš da vrijeme malo uspori.

Morning talks high in the branches

 

Two little sparrows in the first light of morning, while the sky slowly wakes.

Perhaps lovers, perhaps friends, or simply old companions sharing their dawn thoughts — who knows?

Yet their song brings peace and a smile to every new day.

 

Jutarnji razgovori visoko na grani

 

Dva mala vrapčića u prvom svjetlu dana, dok se nebo tek budi.

Možda su ljubavnici, možda prijatelji, možda samo stari znanci koji razmjenjuju svoje jutarnje misli — tko zna?

Ali kako god bilo, njihovo cvrkutanje unosi mir i osmijeh u svaki dan.

 

📍Krk Island, Croatia

Canon EOS 77D + Tamron 16–300mm

maliOli PHOTO art

(HR):

Kad puni mjesec podigne svoju zlatnu glavu iznad modrine mora, svijet nakratko zašuti.

Kamen po kamen, hrpa po hrpa — ljudi slažu svoje misli dok hodaju ovom mjesečevom površinom.

Nije to Mjesec, već Punta Šilo. No večeras se čini bližim nego ikad.

Fotografirano iz ruke starim objektivom, bez stativa, ali s puno ljubavi.

 

(EN):

When the full moon rises above the Adriatic like a golden coin, silence falls.

Stone by stone, step by step — people pass, leaving behind small piles as quiet monuments.

This is not the Moon, but Punta Šilo. Yet tonight, it feels closer than ever.

Captured handheld with an old lens, without a tripod — but full of heart.

When nature decorates itself

 

Nature knows — it needs no rush and no excess. Frost, a single leaf, and silence are enough to give Christmas Eve its true meaning.

Wishing everyone peaceful thoughts, a warm heart, and moments to pause, look around, and simply be.

 

Kad se priroda sama kiti

 

Priroda zna – ne treba joj žurba ni višak sjaja. Dovoljni su mraz, list i tišina da Badnjak dobije svoje pravo lice.

Svim dragim ljudima želim mirne misli, toplo srce i trenutke u kojima se zastane, pogleda oko sebe i jednostavno – bude.

Across the Sea, in the Calm of Day

 

Šilo, island of Krk.

A fisherman in the calm of morning, casting dreams into the sea while Crikvenica awakens on the other shore.

Here, every day breathes its own rhythm — slow, gentle, filled with salt and silence.

This is where thoughts find rest, and time drifts like the tide.

 

Preko mora, u tišini dana

 

Šilo, otok Krk.

Ribić u tišini jutra, dok se preko mora Crikvenica budi pod svježim dahom sjeverca.

Ovdje svako jutro ima svoj ritam, svoje boje i svoj mir.

Kad pogled pređe more, čini se kao da vrijeme na trenutak zastane — a čovjek, štap i val postanu jedno.

 

Šetnje sa Srećkom često završe baš ovdje — gdje pogled luta, a misli se otope u svjetlucanju mora.

Ponekad se čini da je sve prekriveno tamom, kao da su i nebo i misli zastrti istim oblakom. Ali negdje, iza gustih slojeva — sunce još uvijek diše. Ne traži pažnju, ne galami. Samo šapuće da je tu. I da će opet biti dan.

 

Sometimes it feels as if the sky and our thoughts are wrapped in the same shadow. But behind it all, the sun still breathes — gently, quietly. Whispering that it’s here. And that the day will come again.

 

Parfois, il semble que le ciel et nos pensées soient couverts du même voile sombre. Mais derrière tout cela, le soleil respire encore — en silence. Murmurant qu'il est là, et que le jour reviendra.

 

Manchmal scheint es, als wären Himmel und Gedanken von derselben Dunkelheit bedeckt. Doch dahinter atmet noch immer die Sonne — leise, geduldig. Sie flüstert: Ich bin da. Und der Tag wird wiederkommen.

 

A volte sembra che il cielo e i pensieri siano avvolti dalla stessa ombra. Ma dietro tutto ciò, il sole continua a respirare — in silenzio. Sussurra che c’è. E che il giorno tornerà.

 

A veces parece que el cielo y nuestros pensamientos están cubiertos por la misma sombra. Pero detrás de todo, el sol sigue respirando — en silencio. Susurrando que está aquí. Y que el día volverá.

Kad se nebo namršti, a oblaci zaplešu u vrtlogu misli, osjeti se tišina pred val…

Na istom tom nebu možda se kuha oluja, a možda samo jedno staro sjećanje.

Gledam prema kopnu, prema šutljivim planinama, i puštam misli da se stope s nebom.

 

When the sky frowns and clouds swirl into a vortex of thought, you can feel the hush before the wave...

Up there, a storm might be brewing — or just an old memory.

I gaze toward the mainland, toward the silent mountains, and let my thoughts merge with the sky.

ponekad, poželiš istovremeno na dva mjesta biti,

mislima ih spojiš i budeš sretan...

Location - Belgrade, Vracar...

en.wikipedia.org/wiki/Borislav_Peki%C4%87

 

www.newsweek.rs/kultura/48994-borislav-pekic-zatocenik-so...

 

www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:593674-Otkriven-spom...

 

Borislav Pekić – misli iz knjige “Zlatno runo”

"Mi ti Srbi, brate, i nismo nacija. Mi smo usplahireno i pometeno stanje duha. Mi i postojimo, zapravo, samo iz inata..."

 

Before and after forum.benchmark.rs/attachment.php?attachmentid=220906&amp...

I kad se misli da izlaza nima,se uvik nade tracak nade koji te tira daje.

Negdi daleko nose me misli,

di sreca me nosi na krilima sna...

 

copyright: © FSUBF. All rights reserved. Please do not use this image, or any images from my photostream, without my permission.

 

www.facebook.com/AndrejePhoto

Jos jedna misli da je u onoj kutiji sir.

Hocu li joj kazati.?.....Ma ne

Ihaihahaha

Just want to say THANK YOU on lovely testimonial to Sandro.

XOXOXOX .... Hvala ti .... puno mi znači !!

 

~~~~~

♪♪♪ Put a little colour, a little bit of red

red like love, that’s not going away

and then a little bit of yellow, for a sunny day

and for clear sky, you know it yourself

 

Tell me I am silly, singing gullible songs

but you can’t touch me, I am laughing

find happy thoughts like Peter Pan

Flying is easy when you are careless

come on, put a little colour into this gray day

look into the sky, you are no longer alone ... ♪♪♪

 

Parni Valjak - U ljubav vjerujem

Parni Valjak - I Believe In Love

 

♪♪♪ Stavi malo boje, malo crvene

crvene ko ljubav sto ne prestaje

pa onda malo zute za suncan dan

a za vedro nebo boju znas i sam

 

Kazi da sam blesav, pjevam pjesme naivne

al' ne mozes mi nista, smijem se

nadji sretne misli kao Petar Pan

letjeti je lako kad si bezbrizan

ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan

pogledaj u nebo, nisi vise sam...

Desanka Maksimović

Krvava bajka

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

 

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške...

i tako redom.

 

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

 

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

 

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

Pathless Leaders.

 

Produljene karijere glavni sustavi istraživanja misli napredni društveni dodaci koji otkrivaju rudimente poezije izaziva krv ogorčenja,

proposita obliterata pravorum significat proposita vitae assidua factarum defectus observationes praeconia considerationes subditorum deliramenta,

σχολαστικές οδηγίες ακραίες ασθένειες παράπονα συναίνεση συνείδηση απελπίζεται εκδίκηση λάθη κρίσεις αποξένωση ασυνείδητα μαθήματα,

siutina protas direktorius palaiko diskurso įvykius nuožmumas žvėrys vidinis judesiai konkretūs dalykai blogi pojūčiai pažadintos baimės,

ڈگمگاتی طبیعت دوسروں کی نصیحتوں کو چیلنج کرتی ہے سوچے سمجھے جوابات الگ الگ تقریریں اتھل پتھل فتح قسمت کو بدل دیتی ہے,

虐待とは、戦争の所有物が溢れていることを意味します。コンパスは質問を受け取りました。報告書を伝達する犯罪法慎重な陰謀準備準備デモは利益を増やした派閥敵ビジネス.

Steve.D.Hammond.

Train Surfing.

  

Follia completa esplorando visioni lucida consapevolezza psichiatria sperimentale vita eccentrica viaggi liberali illustre pazienza,

caras ardentes inspiradoras advogados prostrados fria ironia examinando câmaras transmitindo poder fantasmas surpreendentes penetrando ventos,

seónna dofheicthe iontas foréigneach doirse dofheicthe fógraíodh gur impireacht shuntasach siamsaíocht bhfoirgnimh,

roparjenje iluzij zlati razlogi izrek kmečkih gonilnih sijajnih banketov razsodnih lunatičnih strastnih sodišč, ki so križali obljubljene misli,

firma censura literaria alas negras límpidas labores maestras filósofo subterráneo tradiciones alquimistas iniciación profunda paseos intelectuales,

faceta rationes socialis auctor Syncretista ludens detectives parodiam de picaresque in fragmenta dissolutionem aperte texts in se tradit scriptor,

文学ベドロンピエロミッション不安な奇妙なレベルをシミュレートプライベートフィギュア風刺的な条件自己を面白い輝かしい危険面白い自己.

 

Steve.D.Hammond.

Copyright: © FSUBF. All rights reserved. Please do not use this image, or any images from my photostream, without my permission.

www.fluidr.com/photos/hsub

Sve moje misli su mirne, tihe, pune ljubavi, dobrote, plemenitosti i čistote!

Processed with VSCO with f2 preset

Imao sam nekada davno san, imam ga i sada dok sanjam neba pune oci i lebdim iznad oblaka, sanjam slobodu svojih misli, uma i reci koje sam izgovorio i koje cu tek izgovoriti, napisati, ostaviti iza sebe poput mrvica za neke kojima ce vreme tek doci....

On Explore

______

Somewhere above, are our signs

Down behind us, there lie traces

You’re whispering quietly now

quietly enough to

take me through your touch to a dream

 

Your loud thoughts

you always say quieter

gentle words are therefore worth more

 

Only the sky is above us

wide and too far

Beside you I am somebody

who loves, daydreams, sees and knows

 

Not even words are needed for you to

show the strength of your love

You’re whispering quietly now

Quietly leaving a trace

Quietly now you are landing your voice onto my neck

 

~~~~~

Cveta Majtanović - Iznad nas

Cveta Majtanović - Above Us

~~~~~

Gore su negde naši znakovi

Dole za nama leže tragovi

Tiho šapućeš sad

tiho dovoljno da

me vodiš preko dodira u san

Svoje glasne misli

uvek kažeš tiše

nežne reči zato vrede više

Iznad nas je samo nebo

široko i predaleko

Pored tebe ja sam neko

ko voli, mašta, vidi i zna

Nisu ni reči potrebne da ti

pokažeš snagu svoje ljubavi

Tiho šapućeš sad

Tiho ostavljaš trag

Tiho spuštaš sada glas svoj na moj vrat

Svoje glasne misli

uvek kažeš tiše

nežne reči zato vrede više

 

copyright: © FSUBF. All rights reserved. Please do not use this image, or any images from my photostream, without my permission.

www.fluidr.com/photos/hsub

-Elmas, milattan önceki yıllarda ilk Hindistan’da bulunmuştur.

-Pırlantanın işlenmeden önceki ham haline elmas denir.

-Pek çok kimse, elmas ve pırlantanın farklı iki taş olduğunu zanneder, oysa ikiside aynı taştır, yalnızca kesim şekilleri farklıdır.

-En genç elmas 900 milyon yaşında, en yaşlısı da 3.2 milyar yaşındadır.

-Elmas insanoğlunun tanıdığı en sert doğal maddedir. Yeryüzündeki en sert madenden 58 misli daha serttir.

-Bir elması sadece başka bir elmas kesebilir.

-Bir elmasla kömür arasındaki tek fark karbon atomlarının sıkışma oranı farkıdır.

 

Not:

"İnsanın ruhi terbiyesinin önemi" mevzu bahsinde konuyu elmasın macerasıyla mukayeseli olarak anlatmayı denedim, umduğumdan daha güzel neticeler verdi, tavsiye ederim...

Bu kadar bahsetmişken "kanlı elmas" diye bir film vardı, onu da tavsiye ederim :p

Son olarak, bu resim elmas değildir, pırlanta hiç değildir, halis muhlis avize taşıdır :))

Zagreb - Gornji grad - Advent

78/365

 

Daleko, tamo gdje putuju

predugo ti misli ostaju

u nekom drugom vremenu

gdje nismo mi, gdje nisam ja.

 

Music: Massimo "Ispod nekog drugog neba"

 

www.youtube.com/watch?v=A6H2xeROXWg

 

Blejski otok, Slovenia

 

1 3 4 5 6 7 ••• 45 46