PODGORICA
View allAll Photos Tagged fotografije
All rights reserved by Tanjica Perovic
Available for licensing on Getty images
All images and photography © Tanjica Perovic
►►► Redbubble store
►►► Society6 store
►►► Fine Art America store
►►► Threadless T-shirts and store
►►► Getty images stock photography
►►► Pinterest inspiration and ideas
This image is available on ImageKind:
www.imagekind.com/Misty-Autumn-Morning_art?IMID=489f3c18-...
All images and photography © Tanjica Perovic
►►► Redbubble store
►►► Society6 store
►►► Fine Art America store
►►► Threadless T-shirts and store
►►► Getty images stock photography
►►► Pinterest inspiration and ideas
Take a look at my redbubble and society6 shops for more interesting products.
Visit my Getty images for more of my work to license.
Nikon slavi 100 godina i izaberu 100 najboljih fotografija širom sveta, među njma fotografije sedmoro naših autora, uključujući i moje "Drvce".
Naravno da sam ponosan
Nikon is celebrating 100 years, so they have made choice of Top 100 images made by Nikon cameras, from all around the world.
One of those is my photo, so, I am very proud, of course
prosenjak (hydnum repandum) jež gljiva, ježek, migač....jestiv dok je mlad.... Opisi i fotografije nisu dovoljni za sigurnu determinaciju gljiva već služe samo kao informacija, ako ste neuki u traženju gljiva, ne upuštajte se u samostalno branje gljiva moja preporuka, glivom možeš pogriješiti jednom..., kao miner.... ili ima ona "svaka je gljiva jestiva, neka samo jedamput"!!!! www.flickr.com/photos/mdunisk/albums/72157686589457670
Sljedeće fotografije: Pogled s vrha brežuljka "Kalvarija" i jedna od posljednjih skulptura na putu niz brežuljak
The next photos: view from the top of the hill "Calvaria", and one of the last sculptures on the way down the hill
Stavljajući dvije fotografije u status komparativne analize promatraču se postavlja izazov u promišljanju prostornih kompozicija prilikom čega su kao motiv uzete biljke kao naizgled banalan i u svakodnevnom životu gotovo nevidljiv ili čak podrazumjevajući element organizacije javnih i privatnih prostora i površina. Prezentiranim biljkama, kao i svemu što nas okružuje definirana je forma, svrha, lokacija i vrijeme prilikom čega se u nonšalatnom pokušaju “oživljavanja” prostora postavlja određena zadatost čije narušavanje ruši kriterije normalnog. Može nam se učiniti da biljka izmještena iz svojeg prirodnog okoliša izgleda na neki način prirodnije od one koja se nalazi u okolišu koji djeluje kao da nije predviđen za njeno pristustvo. Kao da na neki način “smeta” ili kao da se radi o okolišu koji se treba transformirati u nešto drugo, neku formu koja na određeni način može biti kontrolirana i fabricirana, u kojoj se može dogoditi razmještaj koji ovisi o ljudskoj koncepciji svrhovitosti same biljke, a ne o njenoj proizvoljnoj prostornoj ekspanziji. Ovim fotografijama pokušano je uputiti na apsurdnost koncepcije “lijepog” i “urednog” kao formalnim zadatostima koje na određeni način kriju vlastite nedostatke i diskriminatorne mehanizme naspram drugih mogućih koncepcija kako estetske tako i etičke organizacije društva.
Stavljajući dvije fotografije u status komparativne analize promatraču se postavlja izazov u promišljanju prostornih kompozicija prilikom čega su kao motiv uzete biljke kao naizgled banalan i u svakodnevnom životu gotovo nevidljiv ili čak podrazumjevajući element organizacije javnih i privatnih prostora i površina. Prezentiranim biljkama, kao i svemu što nas okružuje definirana je forma, svrha, lokacija i vrijeme prilikom čega se u nonšalatnom pokušaju “oživljavanja” prostora postavlja određena zadatost čije narušavanje ruši kriterije normalnog. Može nam se učiniti da biljka izmještena iz svojeg prirodnog okoliša izgleda na neki način prirodnije od one koja se nalazi u okolišu koji djeluje kao da nije predviđen za njeno pristustvo. Kao da na neki način “smeta” ili kao da se radi o okolišu koji se treba transformirati u nešto drugo, neku formu koja na određeni način može biti kontrolirana i fabricirana, u kojoj se može dogoditi razmještaj koji ovisi o ljudskoj koncepciji svrhovitosti same biljke, a ne o njenoj proizvoljnoj prostornoj ekspanziji. Ovim fotografijama pokušano je uputiti na apsurdnost koncepcije “lijepog” i “urednog” kao formalnim zadatostima koje na određeni način kriju vlastite nedostatke i diskriminatorne mehanizme naspram drugih mogućih koncepcija kako estetske tako i etičke organizacije društva.
Iako postoje fotografije koje pokazuju, a možda i dokazuju da životinje mogu imati ljudske osjećaje, ljudi i dalje o tome raspravljaju. Pojedini stručnjaci su objasnili da životinje mogu osjećati čak i tugu ili emocionalnu patnju poput ljudi. Da li se na ovoj fotografiji stvarno radi o tome, ili je ona stvar slučajnosti, možemo samo nagađati. Niko od nas ne uzima aparat u ruke svaki put kad vidi mačku (iako ona jeste specifična životinja). Ipak, postoji razlog zbog kog sam ja to uradila kad sam vidjela ovu, koji ni sama ne umijem najbolje objasniti. Možda je to stvarno emocija koju životinje, za razliku od ljudi - ne umiju sakriti.
Meni stvarno izgleda ubjedljivo i voljela bih da čujem kako je drugi vide. A i tema je sama po sebi zanimljiva.
Pobjegla je prije nego što sam uspjela da napravim oštriju fotografiju. :)
4456 MuzMGS Muzej grada Splita Crkva sv. Trojice Sutrojice Autor Fotografije Zvonimir Buljević 2015 S 2512 SplitMuGr_013
-
Crkva sv. Trojice u Splitu se nalazi u predjelu Sutrojice, u sredini sjevernog dijela splitskog poluotoka na Poljudu, blizu splitskog brodogradilišta. Od svih dalmatinskih rano-srednjovjekovnih (starohrvatskih) arhitektonskih spomenika, koji povjesničari datiraju u široko vremensko razdoblje od 8. do 11. stoljeća, crkva svete Trojice u Splitu svojim originalnim oblikom i bogatim nalazima zauzima izuzetno značajno mjesto. Ova mala centralna građevina šesterolisnog oblika polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice postala je jedna od najdragocjenijih spomenika baštine Splita i Dalmacije.
Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrjednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije.
U crkvi sv. Trojice slavi se sveta misa svake nedjelje u 8.30 sati, osim ljeti (od 13. lipnja do 1. rujna).
-------------
4454 MuzMGS Muzej grada Splita Detalj Narodnog trga s pogledom na palaču Ciprianis Fotograf Zvonimir Buljević 2015 S 2512 SplitMuGr_026
------------
Zvonimir Buljević rođen je 1933. u Cetinju. U Split dolazi godine 1936. i ostaje tamo cijeloga života. Tijekom radnoga vijeka kao profesionalni fotograf radi u Urbanističkom zavodu Dalmacije u Splitu (od 1958. do 1978), a poslije u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, do godine 1995, kada odlazi u mirovinu.
Osim što je profesionalni fotograf, Buljević je i pisac pa objavljuje deset knjiga, uglavnom kratkih priča. Surađuje u raznim književnim časopisima i novinama. Autor je kolumne Tragovi, koja je godinama izlazila u »Nedjeljnoj Dalmaciji«. Svojim je fotografijama opremio niz monografija fotografije, kataloga izložbi, vodiča i drugih knjiga.
Od godine 1968. član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Fotoklubu Split pristupa 1964. godine i član je do današnjih dana. Izlagao je na pedesetak izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu i osvojio više od dvadeset priznanja i nagrada. Održao je i četrnaest samostalnih izložbi fotografije (Split, Pula, Kaštel Stari) prikazujući uglavnom našu spomeničku baštinu.
Osim profesionalnoga bavljenja fotografijom snimio je i nekoliko kratkometražnih filmova, da bi za film Na kraju puta — san godine 1969. na festivalu Mala Pula dobio nagradu Oktavijan Miletićza najbolji snimljeni film.
Vladko Lozić
Velika većina Buljevićevih fotografija jasno prenosi mnoge sadržaje, kamera u njegovoj ruci bila je mirna i imao je dovoljno vremena uskladiti otvor objektiva kako bi dobio zamišljenu količinu svjetla na filmu. Svi su njegovi snimci obrađeni gotovo klasičnim načinom i u okviru klasičnoga poimanja slike. Sve mu to omogućuje da bude sagledan i prihvaćen u široku rasponu tema i interesa, od manje ili više zahtjevnih promatrača. Čitljivost njegovih slika u punom je suglasju s njihovom valjanošću. On nam korektno govori o onome što je vidio i o tome izvještava, čuvajući i sačuvavši tako profesionalnu samostojnost. Osjećaj mira dobro je izabran potez koji u njegovim djelima odaje sve one vrijednosti, koje u sebi sadrže stvarni prostori njegova interesa.
U cjelini njegova opusa prepoznaju se suzdržane mjere različitosti u odnosu prema sagledanom. Sa znalačkom sigurnošću smiruje mnoge moguće napetosti, prepuštajući promišljenosti i profinjenu nijansiranju tonova i svjetla ulogu glavnih sredstava izraza u gotovo svakom motivu koji obrađuje. Prisutnost želje da sve elemente kojima tvori kompoziciju dovede u određeni sklad daje njegovim slikama draž prirodne vjerodostojnosti. Ostvarena atmosfera, sklad prirodnih događanja i osjećajnost odraz su njegova temperamenta, ali i njegova životnog stava i zanimanja, kroz koje se kao u hodu razvijao i profilirao.
Zainteresiran za mnoga područja bavljenja, ispunjavao je život mnoštvom lijepih detalja, pretvarajući ih u rijetke likovne senzacije, dajući im onaj smisao kojim je i sama sebe određivao na svome životnom i kreativnom putu. Snaga likovnog izričaja, njegovo slojevito nadograđivanje nedvojbene su kvalitete Buljevićeva fotografskog opusa, pa možda i zbog toga ne tražimo ekvivalent u našoj fotografskoj umjetnosti. Njegovo je djelo eminentno individualni izraz, koji je kao trajna vrijednost obogatio našu suvremenu fotografiju.
www.matica.hr/vijenac/258/Ljepota%20detalja/
---------
Stavljajući dvije fotografije u status komparativne analize promatraču se postavlja izazov u promišljanju prostornih kompozicija prilikom čega su kao motiv uzete biljke kao naizgled banalan i u svakodnevnom životu gotovo nevidljiv ili čak podrazumjevajući element organizacije javnih i privatnih prostora i površina. Prezentiranim biljkama, kao i svemu što nas okružuje definirana je forma, svrha, lokacija i vrijeme prilikom čega se u nonšalatnom pokušaju “oživljavanja” prostora postavlja određena zadatost čije narušavanje ruši kriterije normalnog. Može nam se učiniti da biljka izmještena iz svojeg prirodnog okoliša izgleda na neki način prirodnije od one koja se nalazi u okolišu koji djeluje kao da nije predviđen za njeno pristustvo. Kao da na neki način “smeta” ili kao da se radi o okolišu koji se treba transformirati u nešto drugo, neku formu koja na određeni način može biti kontrolirana i fabricirana, u kojoj se može dogoditi razmještaj koji ovisi o ljudskoj koncepciji svrhovitosti same biljke, a ne o njenoj proizvoljnoj prostornoj ekspanziji. Ovim fotografijama pokušano je uputiti na apsurdnost koncepcije “lijepog” i “urednog” kao formalnim zadatostima koje na određeni način kriju vlastite nedostatke i diskriminatorne mehanizme naspram drugih mogućih koncepcija kako estetske tako i etičke organizacije društva.
vana Fischer Zagreb Demetrova 3 Franjo Mosinger Godina 9471 Fischer anno 1927.
Mosinger, Rudolf
Mosinger, Rudolf (Benedikt), hrvatski fotograf i filmski poduzetnik (Varaždin, 27. II. 1865 – Beč, 9. X. 1918). Jedan od najznačajnijih hrvatskih fotografa na prijelazu XIX. u XX. st., pionir je hrvatskoga svjetlotiskarstva i reklamne fotografije te jedan od prvih filmskih prikazivača u Hrvatskoj.
Obrazovanje i fotografsko djelovanje
Fotografsko obrazovanje stekao je kao naučnik u atelijeru Josefa Székelyja u Beču 1885–87; poslije je polazio majstorske tečajeve na visokoj fotografskoj školi Graphische Lehr und Versuchanstalt u Beču 1901–02., a nove tiskarske tehnike savladao na Lehr und Versuchanstalt für Photographie, Chemigraphie, Lichtdruck und Gravure u Münchenu 1906. U Varaždinu je 1890. otvorio fotografski atelijer (uskoro i podružnicu u Rogaškoj Slatini). Od 1894. djeluje u Zagrebu, gdje s Lavoslavom Breyerom otvara atelijer Mosinger i Breyer. Službeni je fotograf vojnih vježbi u Pečuhu 1892., a također snima gradine i dvorce Zagreba, Varaždina i okolice za fotografsku sekciju Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. Poduzeće Prvi hrvatski fotografski artistički zavod osnovao je 1898 (kao i njegovim kasnijim poduzećima vlasnica je supruga Amalija rođ. Weiss; 1873–1935). Sklon inovacijama, uz uvriježene formate (cabinet i posjetnice) uveo je nove: kvadratični (10,5 × 10,5 cm) i izduženi (20,5 × 11 cm), koji naziva »format Mosinger«. Prateći razvoj fotografskih tehnika, rabio je albuminsku i platinotipijsku fotografiju, kao i plemenite tiskove, a slikovitost postizao toniranjem, izbjeljivanjem i retuširanjem te mekocrtačem i pozadinskim osvjetljenjem. U duhu piktorijalizma snimao je atelijerske portrete koji se od uobičajene masovne fotografije ističu ležernijim postavom, neobičnim rakursima i impostacijama te nerijetko znatno bližim očištem i prikazom iz profila (Asistentica Bukovan, 1898; Djevojka u profilu, 1916). Pronicljivim zabilježbama te pomnim odabirom rekvizita i dekoracije interijera pogađao je ukus građanskoga društva (Portret mlade žene, oko 1895; Bruno Bardoš, 1904; Dječak s psom, Branko Vodnik sa suprugom, oba 1907; Fanika Zadravec, 1912). Posebno se istaknuo portretima na kojima potpuno uklanja dekor i kulise te projicira subjekte na čistu – izblijeđenu ili zatamnjenu – pozadinu, čime postiže dojam dematerijalizacije lika i njegove asimilacije u snoliki prostor (Portret gospođe Olge Eisner, Zdenka Majcen, oba oko 1905; Ivka Kućak Vrbanić, 1907; Gospodin u bijelom, 1916). Portrete je katkad snimao u eksterijeru (Na velocipedu, 1893; Na konjima, oko 1912). Prvi je hrvatski fotograf koji je upriličio samostalnu izložbu (Salon Ulrich u Zagrebu, 1911).
Pionir svjetlotiskarstva i reklamne fotografije
Nadrastavši položaj fotografa obrtnika, razvio se u modernog poduzetnika, trajno šireći posao. Poduzeće Svjetlotiskarski zavod osnovao je 1899., a 1904. pridodaje mu litografski odjel. U doba iznimne popularnosti i kolekcioniranja razglednica (kartofilija), koje su tehnikom umnažanja fotografije svjetlotiskom postale masovnim medijem, istaknuo se kao izdavač, odnosno tiskar izrađujući razglednice po svojim fotografijama (Karlovac, Zagreb – Jelačićev trg, Zagreb – Trgovina Budicki, Zagreb – Tržnica na Kaptolu, sve oko 1902–03), po fotografijama drugih fotografa i atelijera, kao i po slikama hrvatskih umjetnika (Roberta Auera, Tomislava Krizmana). Na poticaj Isidora Kršnjavog izradio je 1909. fotografski album s reprodukcijama umjetnina iz Strossmayerove galerije, a odabrane je umjetnine reproducirao u katalogu Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger D. D. u Zagrebu (1909). Također je za tekstilnu tvrtku Salomona Bergera (1903–04) u svjetlotisku izradio mnogobrojne reklamne dopisnice s portretima modela u narodnim nošnjama, a radio je i za Zagrebačku pivovaru.
Kinematografska djelatnost
Nepunih deset mjeseci nakon prvih javnih filmskih projekcija u Parizu Mosinger je s Breyerom, unajmivši od bečkoga poduzetnika Samuela Hoffmanna projektor Kinematograph Edisons Ideal (System Foersterling), organizirao prve filmske projekcije u Banskoj Hrvatskoj: 8. X. 1896 (i sljedećih dana) u Zagrebu, u Maloj dvorani Kola (današnja zgrada Akademije dramske umjetnosti), 22. X. u Karlovcu te 4. XI. u Varaždinu. Na poziv crnogorskoga kneza Nikole I. Petrovića Njegoša u povodu njegova krunjenja i proglašenja Crne Gore kraljevinom 1910. snimio je i tiskao sedam fotoalbuma Vladalačka kuća Njegoš te album crnogorskih pejzaža Slike iz Crne Gore; tom je prigodom u Cetinju najvjerojatnije sâm snimio i film Svečanosti proglašenja Crne Gore kraljevinom. U Zagrebu je 1911. dao izgraditi prvu namjenski izgrađenu kinodvoranu u Hrvatskoj, kino Apollo (arhitekt Ignjat Fischer), u Karlovcu 1912–17. vodio Apolo-kino (u Zorinu domu), a 1917. pokrenuo poduzeće Monopol film R. Mosinger (ili Monopol-Mosinger film) za uvoz i distribuciju filmova te izradbu filmskih natpisa. Nakon njegove smrti poduzeće su nastavili voditi sinovi Lujo (1896–1922) i Vilim (Willy), koji je uređivao i časopis Mosinger film (1921–22), dok je sin Franjo preuzeo fotografski atelijer; oba su poduzeća ugašena sa smrću njihove majke 1935. Mosingerova djela čuvaju se, osim u hrvatskim zbirkama (Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i dr.), u bečkoj Albertini te u Madžarskom nacionalnom muzeju u Budimpešti.
Citiranje:
Mosinger, Rudolf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 15. 8. 2022. .
1934 S 2607 Kranjska gora 9. I. 1934. Ivan Tkalčić vlasnik fotografije na slici Božo Šuperina Ličer nepoznati ljudi?
6154 FotoMagaziniTehnika Nikon D3000S DX format Refoto časopis za kulturu fotografije Broj 75 Novembar 2010. www.Refoto.rs Izdavač Studio One Beograd Pčinjska 15a
Fotografije studenata NOVE akademije umetnosti:
Dušan Popovic, Violeta Tešic, Vesna Jovanovic, Mina Stefanovic, Ljiljanja Božovic,
Ana Ðuric,Milica Gvozdenovic, Denis Jeremic, Andela Jovetic, Milana Pavkovic,
Stefan Petrovic, Jelena Randjelovic , Dušan Šljivic, Vida Brdanin i Marko Spasojevic
Mentor: Branka Nedimovic
fotografije možete poručiti izrađene ili u digitalnoj formi putem e-maila: edi.kevric@gmail.com ili na broj telefona 063 346 086
fotografije možete poručiti izrađene ili u digitalnoj formi putem e-maila: edi.kevric@gmail.com ili na broj telefona 063 346 086
fotografije možete poručiti izrađene ili u digitalnoj formi putem e-maila: edi.kevric@gmail.com ili na broj telefona 063 346 086
fotografije možete poručiti izrađene ili u digitalnoj formi putem e-maila: edi.kevric@gmail.com ili na broj telefona 063 346 086
fotografije možete poručiti izrađene ili u digitalnoj formi putem e-maila: edi.kevric@gmail.com ili na broj telefona 063 346 086
5872 PR Tekija kuća Derviša u Blagaju Izdavač: Odbor islamske zajednice Mostar Fotografije: Žorž Interpublic Jugoslavija 1973.