View allAll Photos Tagged cemu
Píšu ti sonet. Vždyť to víš
Věřím, že právě ty mi rozumíš
Neostýchej se, přijď ke mně blíž
Tak tedy zítra. Snad lépe pochodíš
Léto. Však přijde. Znám to znám
Vzdálená jsem všem záměnám
Dosaď si vzorec – k tvým proměnám
Když stydím se, ještě pořád se červenám
Pochopíš moje vyznání
Když okolnosti nám zabrání…
Zabrání čemu? – tak to je TAJEMSTVÍ
Sny jsou jen moje hájemství
Ticho teď! Nikdo nemá rád kázání
Schopnosti SNÍT mi ale nebrání [Znělka]
•
I'm writing you a sonnet. You know that
I believe you understand me
Don't be shy, come closer to me
So tomorrow. Perhaps you'll better understand me
Summer however will come. I know I know
I‘m so far from all confusions
Set the formula - to your transformations
When I'm ashamed, I still blush
You‘ll understand my religion
When circumstances prevent us…
Will it prevent what? - That's my SECRET
Dreams are just my preserve
Silence now! Nobody likes to preach
But the ability to DREAM no one stops me
Autumn is a second spring when every leaf is a flower...
Albert Cemus
Wildwood park, Dauphin County
Thank you for visiting!
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.7.0
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
Game : The Legend of Zelda : Breath of the Wild
Studio : Nintendo EPD
Cemu Emulator 4K - NGL Lightning - Reshade Revolvere
Game : The Legend of Zelda : Breath of the Wild
Studio : Nintendo EPD
Cemu Emulator 4K - NGL Lightning - Reshade Revolvere
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.7.0
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
Game : The Legend of Zelda : Breath of the Wild
Studio : Nintendo EPD
Cemu Emulator 4K - NGL Lightning - Reshade Revolvere
Game : The Legend of Zelda : Breath of the Wild
Studio : Nintendo EPD
Cemu Emulator 4K - NGL Lightning - Reshade Revolvere
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
spoj tehnologije i prirode rezultat se da videti.
Naj veca klisura u Evropi,nalazi se na Istoku Srbije a kroz nju prolazi naj veca reka evrope Dunav.
U ovom delu je dunav u svom toku naj dublji oko 80m,a malo pre ove klisure Dunav je na svom toku naj siri i iznosi 6km.
Ovaj kraj Srbije je po mnogo cemu poseban a po naj vise po ovom prirodnom bogatstvu.
Let greater gorge in Europe, is located in the East Serbia and through it the Council of Europe Danube River.
In this part of the Danube in its course to about 80m deep, a little before the Danube gorge is on its way to cheese and is 6km.
This part of Serbia is in many ways special and by the more by this natural wealth.
Game : The Legend of Zelda : Breath of the Wild
Studio : Nintendo EPD
Cemu Emulator 4K - NGL Lightning - Reshade Revolvere
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
- Cemu Emulator
- Free Camera by etra0
framedsc.github.io/GameGuides/botw.htm
- ReShade 4.9.1
- 4K DSR
- Edited in Photoshop and Lightroom
Ned je u izviđačkom letu helikopterom primjetio čudnu stvar na zemlji i odlučio je sletjeti i vidjeti o čemu se radi. Iz blizine je vidio da je to neka elektronička stvar sa gomilom antena i raznih naprava. I onda je iznenada iz pijeska izronio robot u obliku škorpiona i napao ga. Na sreću uz sebe je slučajno poneo pištolj i spasio se.
Dugo vremena poslije imao je osjećaj da se sprema nešto jako jako loše.
L’émulateur s’améliore encore et toujours pour le plaisir de tous.
www.customprotocol.com/underground/pc-wiiu-emulateur-cemu...
- Game: The Legend of Zelda: Breath of the Wild
Tools:
- Cemu Emulator
- ReShade 4.7.0
- 4K DSR
- Free Camera by etra0
japanese cosplay and cosplayers by Claude Estèbe
055_jkids_pink_psycho_le_cemu_OA
Photo by Recca-kun at PMX 2004.
Psycho le Cemu Frontiers cosplay group is:
- positivespace as DAISHI
- A J as Lida
- XJhideSB as seek
- me as YURA-sama
- Ayaka as AYA
(For those of you who don't know who Psycho le Cemu is, or have any real concept of visual kei in general : we're all costuming as guys. This is the entire band.)
Hladno ima svoje prednosti, iako često čitamo o toplim napitcima, jelima ili tretmanima za ljepotu poput saune. No, jedna od stvari koja čini našu svakodnevicu ima brojne dobrobiti kada je hladna. Pitate se o čemu se radi? O vodi. Saznajte koje su dobrobiti hladne vode i zašto biste trebali češće...
Tools and mods used:
Cemu: cemu.info/
Freecam: github.com/etra0/botw-freecam/releases
QNando's Zelda: gamebanana.com/mods/167741
Girly Animation Pack: gamebanana.com/mods/49763
Tools and mods used:
Cemu: cemu.info/
Freecam: github.com/etra0/botw-freecam/releases
QNando's Zelda: gamebanana.com/mods/167741
Girly Animation Pack: gamebanana.com/mods/49763
The small medieval village of Pican is perched on a 350 meters high hill in the Istrian hinterland, 10km south east of Pazin.
Inhabited by the Histri tribe in early prehistoric times and later on by the Romans naming it Petina, Pican has lost its past importance and nowadays counts just 300 inhabitants.
WHY TO COME ?
Pican is interesting for people searching for relaxation in its old houses of interesting architecture surrounded by the charming countryside that offers numerous opportunities for hiking, cycling and other outdoors activities.
WHAT TO SEE
Unfortunately, the only visible evidence of the Roman presence is the inscription on the stone incorporated in the doorpost of the house facing the bell tower. Erected in 1872 this 48 meters high campanile that dominates the place is the third tallest in Istria.
In the Middle Ages, the town was encircled by defensive walls that are preserved partially because, over time, they were mutilated by houses built on top of them. However, the main town gate, constructed at the turn of the fourteenth into the fifteenth century and renovated in the 17th century is well conserved.
The fact that Pican was the administrative centre of central Istria as well as Bishopric seat confirms the significance it once had. The Diocese of Pican established in the fifth century by Byzantium was one of the oldest and smallest dioceses in the world that survived until the eighteenth century(1788). Although small, thanks to its role in the past Pican has conserved a couple of interesting sacral edifices.
CHURCH OF ST. ROCK
Before you enter the town on the left side of the main gate there is the small Church of St. Roch dedicated to the patron saint of people afflicted by the plague or other infectious diseases. Its foundation stone was laid in the beginning of the 17th century during one of the most severe plague epidemics.
The park in front of the main gate to Pićan hosts the sculpture of St. John Nepomucene built in 1714.
CHURCH of ST. MICHAEL
The tiny Romanesque Church of St. Michael from the 13th century is situated at the top of 365 meters high Calvary Hill (Kalvarija), next to the cemetery. The interior of this single-nave building is decorated with valuable Gothic frescoes from the first half of the 15th century that were enriched by the Glagolitic engravings during the 15th and 16th centuries. Being located on a hilltop, its natural viewpoint offers a spectacular view of the surrounding area. In addition, this beautiful view was embellished by the stone sculpture The Family by Nane Zavagno, who took part in the Mediterranean Sculpture Symposium at Dubrova near Labin.
THE CHURCH OF THE ANNOUNCIATION OF THE BLESSED VIRGIN MARY
This parish church was built on the foundations of a former cathedral of St. Nikifor from the 14th century. The main nave of the old Medieval church was expanded in 1613 but it acquired its current external form after its thorough modification between 1753 and 1771. Its interior was also redecorated in baroque style and the main altar is adorned with a painting of The Annunciation by Valentin Metzinger. Tombs of the bishops of Pićan and other meritorious citizens of Pićan, decorated with relief and coats of arms, are placed under the church floor and the plateau in front of the church. Also, the notes of the “Pican's mess” celebrated in Old Church Slavon by the Glagolitic priests that is performed even nowadays are found there. Its bell tower stands separate from the church and offers a splendid view of the Istrian countryside.
BIRTHPLACE of Matko Brajša Rašan
Pican is also the birth place of Matko Brajsa Rasan (1859. – 1934.), choir master, recorder of old Istrian melodies whose birth home is located opposite the parish church. In 1912, he also composed the current official Istrian anthem Krasna zemljo after the lyrics of Ivan Cukon.
VIEWPOINTS
Whole Pican has beautiful views of the Istrian countryside but the most beautiful view is from the church of St. Michael.
The Franz Ferdinand's Viewpoint situated in front of the cathedral offers an unobstructed view over the undulating landscape of central Istria.
-------------------------
Pican, Petina, Petinum, Pedena, Penna, Biben, Pyben, Piben, Piebn, Piebnn, Pitchann....
Što se krije u imenu? Ponekad nije jednostavno u povijesnim izvorima slijediti tragove Pićna jer se on krije pod najrazličitijim imenima. Porijeklo imena Petina neki pripisuju pretpostavci da je Pićanska biskupija bila peta po redu u svijetu pri čemu u riječi pet vide keltski korijen.
Pićan je zasigurno naseljen u dalekoj prapovijesti. Najstariji dijelovi histarske gradine nalazili su se na brdu Kalvarija (13), sjevernije od današnjeg naselja, a zatim se pretpostavlja da tu živi keltsko pleme Secusa. U rimsko se doba, vjerojatno na istom strateški dobro odabranom mjestu, nalazilo vojno uporište i naselje Petina.
Ima autora koji su baš uz Pićan vezivali i naziv Pucinum kojim i Plinije i Ptolomej nazivaju utvrdu u unutrašnjosti Istre koja je i na rimskom dvoru bila poznata po posebno dobrom vinu. Žena cara Augusta, Livia, vjerovala je da svoju dugovječnost duguje baš činjenici da pije isključivo to vino. Jedini danas vidljivi trag rimske prisutnosti je natpis na kamenu ugrađen u dovratnik kuće nasuprot zvonika ( 4) koji spominje nekog Lucia Caonalia iz porodice Pupinia koju nalazimo i drugdje u Istri (Kringa, Pula, Poreč, Kopar, Trst).
U doba vladavine Bizanta Pićan je bio administrativno središte središnjeg dijela Istre. Od kasne antike pa sve do kraja XVIII stoljeća u Pićnu je sjedište istoimene biskupije, jedne od najstarijih ali i najmanjih u kršćanskom svijetu uopće.
Uz nastanak Pićanske biskupije i uz njenog zaštitnika Sv. Nicefora vezane su brojne međusobno isključive i često isprepletene legende. Snalaženje nam dodatno otežava činjenica da su sa Pićnom zapravo povezana dva Nicefora - Sv. Nicefor mučenik i Sv. Nicefor biskup.
Legenda o svetom Niceforu mučeniku kaže kako je rimski car car Konstantin Veliki (prvi koji je priznao i poticao kršćanstvo i koji je sagradio novo središte carstva - Konstantinopolj, kasnije Carigrad) dao tjelesne ostatke svetog Nicefora iz Antiohije postaviti na lađu u Carigradu i naredio da se na mjestu gdje se lađa sama zaustavi ima ovom svecu posvetiti crkva. Po proširenoj verziji je svečevo tijelo nakon pristajanja uz obalu Istre postavljeno na konja koji je pušten i zaustavio se baš - u Pićnu.
Legenda o svetom Niceforu biskupu i trnoplesarima -
Po toj je legendi Nicefor bio pićanski biskup (u nekim verzijama prvi pićanski biskup i osnivač biskupije) kojeg su Pićanci tužili akvilejskom patrijarhu zbog navodno nećudorednog života, jer je živio sa svojom nećakom. Kako bi ih odvratio od optužbi i dokazao svoje božje poslanje Nicefor im ponudi da udarcem štapa o neplodno i dračom obraslo tlo otvori izvor pitke vode. Pićanci to odbiju, pravdajući se da im je potrebnija drača koju kasnije koriste u svojim vinogradima. On na to uzvrati riječima: da Bog da bosi po trnju plesali zbog čega se za Pićance do dana današnjeg uvriježio naziv -trnoplesari. A umjesto u Pićnu, Nicefor na putu ka patrijarhu u Akvileju stvori izvore u Gračišću, Krbunama, Buzetu, Trstu i drugdje. Došavši pred patrijarha ne imade gdje objesiti svoj plašt, već ga zatakne o zraku sunca što je provirila u prostoriju i taj je znak bio dovoljan da ga se oslobodi svih optužbi.
Na povratku Nicefor umire, te mu se tjelesni ostaci čuvaju u Umagu sve do 1379. kada ih otimaju Genovežani. Ipak, po svečevoj želji, u znak oprosta je u Pićan poslana njegova desnica koja se i danas čuva u Katedrali.
Očito su pićanski biskupi i sami pokušali razriješiti proturječja oko svoja dva istoimena sveca, pa biskup Antonio Marenzi (1635-1646) piše o njihovom životu i knjigu. Prilikom rekonstrukcije katedrale su tako kipovi obojice svetaca postavljeni na njeno pročelje, a zajedno su prikazani i na slici na oltaru Sv. Nicefora, pri čemu Nicefor ranokršćanski mučenik i zaštitnik Pićanske biskupije u rukama drži maketu Pićna.
U srednjem vijeku, ne samo crkvenu, već i svjetovnu vlast u Pićnu imaju Akvilejski patrijarsi, nakon čega Pićan biva uključen u pazinski posjed kojim upravlja Majnard Črnogradski. Dok su se obalni istarski gradovi jedan po jedan postepeno priklanjali Veneciji, Pićan je zajedno s Pazinom i okolicom imao potpuno drugačiju sudbinu. Ženidbom Majnardove nasljednice grofice Matilde Pazinske za Goričkog grofa Engelberta Pićan postaje krajem XII stoljeća sastavnim djelom njihove Grafschaft Ysterreich koja 1374. pod imenom Pazinska knežija temeljem ugovora o naslijeđivanju postaje privatno vlasništvo porodice Habsburg. Oni čitavu knežiju najradije daju u kratkoročne zakupe sad jednom, sad drugom plemiću, u čije ime posjedom upravljaju kapetani, a Habsburzi (i) tim novcem financiraju svoj uspon na carsko prijestolje. Tužna polumilenijska podjela Istre na austrijski i venecijanski dio, prožeta čestim surovim sukobima dva svadljiva susjeda, upadima Turaka i epidemijama kuge, završila je tek padom Venecije i dolaskom Napoleona.
U parku pred ulazom u Pićan, baš kao i u susjednom Gračišću ili u Tinjanu nalazi se kip Sv. Ivana Nepomuka, češkog sveca, zaštitnika kraljica, mostova, ispovjednih tajni i zaštitnika protiv poplava, sagrađen 1714. Vjerojatno je i Pićan na ulazu u grad nekada imao pokretni most. Nedaleko njega spomenik je Pićancima nastradalima u II svjetskom ratu (10), a na nešto sniženom terenu uz park nalazi se crkvica Sv. Roka, zaštitnika od kuge (11) kojoj je kamen temeljac postavio biskup Gašpar Bobek (1631.-1634.) u jeku jedne od najvećih epidemija kuge. U stari dio Pićna ulazimo kroz monumentalna gradska vrata koja potječu iz 14. stoljeća, a obnovljena su 1613. za biskupa Antonia Zara (1601. -1621.). Zahvaljujući bliskoj vezi sa nadvojvodom Ferdinandom Zara je već sa 27 godina od običnog klerika postao biskup Pićna. U Pićnu je napisao svoje životno djelo, svojevrsnu filozofsku enciklopediju pod naslovom Anatomia ingeniorum et scientiarum sectionibus quattuor comprehensa koja je tiskana u Veneciji 1615. Ostati će zapamćen kao prvi talijanski mislilac koji se odvojio od skolastičke filozofije. Zara je obnovio i biskupsku palaču, a započeo je i gradnju nove katedrale. Međutim, već su 1653. i katedrala i biskupski dvor opustošeni u najvećoj buni kmetova u Istri. Pritisnuti novim davanima koja su uvedena zbog podmirivanja dugova Knežije prema Kranjskoj a naročito zbog surovosti predstavnika kranjske pokrajinske uprave Hanibala Bottoni-a, oko tri tisuće ljudi iz čitave Knežije se okupilo 06. srpnja u Gračišću i krenulo na Pićan pod vodstvom Mate Bolka. Razvalili su gradska vrata i provalili u katedralu, u biskupski dvor i kuće kanonika, te na licu mjesta presudili Bottoni-u i njegovom kancelaru.
Pićanski zvonik od bijelog vapnenca sagrađen je 1872. Osim što je sa svojih 48 metara među najvišima u Istri, mnogi ga drže i najljepšim. U podnožju zvonika i danas stoji kamena mjera kojom su se mjerila davanja podanika.
Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije je današnji vanjski oblik dobila preuređenjem 1753., a unutrašnjost je barokizirana za vrijeme posljednjeg pićanskog biskupa Piccardia (1766 1784). Kao što i dolikuje katedrali, u vlasništvu crkve je brojni vrijedan inventar, a ističe se zlatom protkani biskupski plašt, poklon carice Marija Terezija. Reljefima i grbovima ukrašene grobnice pićanskih biskupa, ali i zaslužnih građana Pićna ugrađene su u pod crkve i u plato ispred crkve.
Vidikovac Franje Ferdinanda - Pogled sa ovog mjesta na brdovit krajolik središnje Istre, kao i poseban okus pićanskog vina koje mu je ponudio župnik, uvjerili su austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, da slijedeći put u Pićan mora doći u pratnji žene Sofije, strastvene slikarice, kako bi ovjekovječila prizor. Ta mu se želja na žalost nije ostvarila jer su oboje nedugo zatim nastradali u atentatu u Sarajevu 1914.
Nasuprot župne crkve nalazi se rodna kuća Matka Brajše Rašana zborovođe, zapisivača istarskih narodnih napjeva i skladatelja koji je 1912. na tekst Ivana Cukona skladao današnju službenu istarsku himnu Krasna zemljo. Manje je poznato da je još jedna važna muzička lićnost vezana uz Pićan. Radi se o slovencu Jurju Slatkonji osnivaču i voditelju Bečkog dvorskog orkestra i kasnijem prvom bečkom biskupu, koji se u Pićnu spominje od 1506. kao administrator biskupije, a 1513 kao biskup.
Od trga ispred crkve možemo nastaviti ulicom prema zapadu uz zgradu u kojoj je od 1914. do 1918. djelovala Narodna čitaonica. Kroz mali prolaz možemo izaći desno u vrtove kako bi vidjeli najsačuvaniji dio gradskih zidina.
Na suprotnom kraju Pićna preporučamo posjetiti vidikovac Svete Jelene nazvan po istoimenoj crkvici koja je nekada bila na tom mjestu. U tom dijelu naselja ima još napuštenih starih kuća zanimljive arhitekture, sa rustikalnim nadvratnicima i stepeništima ponekad uklesanim u živu stijenu, koje tek čekaju da im se udahne novi život.
Za kraj posjete Pićnu preporučamo jednobrodnu romaničku crkvicu Svetog Mihovila iz XIII stoljeća koja se nalazi na susjednom uzvišenju. Ona u svojoj unutrašnjosti krije vrijedne zidne slike iz prve polovine XV stoljeća, koje tek čekaju stručnu restauraciju. Nezaboravan pogled koji se pruža sa tog prirodnog vidikovca obogaćuje od 1999. kamena skulptura Obitelj talijanskog kipara Nane Zavagnea, sudionika Mediteranskog kiparskog simpozija u Dubrovi kraj Labina.
cit:
www.central-istria.com/hr/odredista-destinations/pican
-------------------------------------
2977 R Knin Dalmacija Cenzurirana razglednica putovala ~ 1916 godine Kupljena u MN
U povijesti se, ime Knin prvi put spominje u 10. stoljeću od strane bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta, u njegovom djelu De administrando imperio (Upravljanje carstvom), kao centar županije Tnena. No život je u užem i širem području Knina mnogo stariji, što pokazuju brojni arheološki nalazi. Knin je u prošlosti bio utvrđeni grad koji je po položaju, obrambenoj snazi i naoružanju bio najmoćnija tvrđava u Dalmaciji. Od osnivanja, Knin se branio od mnogih neprijatelja o čemu svjedoči dobro očuvana kninska tvrđava s čvrstim bedemima. Branitelji su tvrđavu stalno dograđivali prema tadašnjim obrambenim potrebama. Bio je jedno od sjedišta hrvatskih kraljeva, i to glavno sjedište, jer se iz Knina sigurnije moglo vladati područje i Liburnije i Dalmacije, a i pokatoličavati poganske Hrvate u Gackoj, Lici i Krbavi, o čemu svjedoči veći broj crkvenih objekata na kninskom području sagrađenih u doba kneza Trpimira.
Nekoliko rimskih grobova otkrivenih ispod tvrđave i ostatci arhitekture na brdu Spas potvrđuju da je tu bilo rimsko naselje.
U doba rane hrvatske države tu je povremeno boravište narodnih vladara (Trpimir, Muncimir, Svetoslav Suronja, Stjepan Držislav, Dmitar Zvonimir i Petar Svačić), odnosno u obližnjoj Biskupiji, u kojoj je od oko 1040. , otkako je osnovana je kninska biskupija (koja je imala jurisdikciju sve do Drave), i "hrvatski biskup".
Nakon pogibije kralja Petra Svačića 1097. i ulaskom u personalnu uniju s Ugarskom 1102., Knin gubi status prijestolnice, no još je uvijek zadržao status značajnog upravnog sjedišta.
Poslije su u Kninu povremeno stolovali hrvatski velikaši (Šubići Bribirski i Nelipići), gotovo dva stoljeća je pod Turcima, a 1688. zauzimaju ga Mlečani i drže sve do 1797. Zapadno od Knina uzdiže se srednjovjekovna tvrđava podignuta sredinom 10. stoljeća konačni je izgled dobila početkom 18. stoljeća., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju nadovezuje sa sjeverne strane. Tvrđava je jedna od najvećih fortifikacijskih građevina u Dalmaciji. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su međusobno povezani drvenim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrđave, dok su srednji i donji grad sagrađeni u kasnome srednjem vijeku. U početku 18. stoljeća na gradnji zidina kninske tvrđave radili su i domaći majstori Ivan Macanović i njegov sin Ignacije.
U doba hrvatskog narodnog preporoda, Knin je bio utvrdom hrvatstva, a 1865. je Narodna stranka konačno uspijela pobijediti na izborima. Prvi načelnik iz redova hrvatskog naroda je bio Lovro Monti.
U tvrđavi je bio smješten Muzej hrvatskih starina (danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), osnovan 1893. Na brdu Spasu otkriveno je kasnoantičko i starohrvatsko naselje. Svršetak 19. stoljeća grad Knin je dočekao s 90% hrv. stanovništva.
Za doba Kraljevine SHS/Jugoslavije, počinje se s planskim naseljavanjem Srba. Ipak, do konca Drugog svjetskog rata, grad je ostao s hrvatskom većinom (52%).
Općina Knin je, relativno gledajući, općina koja je imala najviše partizana u 2.svj. ratu (10264 od čega 4000 žena) od svih općina u bivšoj Jugoslaviji. Četnika i ustaša je bilo zanemarivo malo prema ovom broju i oni su zajedno ratovali protiv partizana. [nedostaje izvor] Pri tome valja uzeti u obzir mogućnost velikog broja konvertiranih četnika, a što je najbolje pokazala i jedna od najžešćih bitaka u drugom svjetskom ratu na području Dalmacije, u prosincu 1944..
Socijalistička Jugoslavija posao posrbljavanja grada obavila je temeljitije. Naseljavanje Srba u grad postaje znatno sustavnije, dobivaju povoljna i sigurna radna mjesta.
Grad se ustrojilo kao važno mjesto, odnosno forsiralo ga se kao važnu prometnu i stratešku točku (željezničko čvorište), dok se s druge strane sprječavalo izgradnju cestovne prometnice Zagreb-Split i ikakvo zaobilaženje Knina.
Posrbljeni Knin je dobio i gospodarsku potporu ustrojavanjem jedne od rijetkih vojnih tvornica u Hrvatskoj (koje su inače bile samo po Srbiji, Crnoj Gori i dijelovima BiH sa značajnim srpskim zajednicama), a politička zaštićenost njihova položaja je bila takva da su vlasti SR Hrvatske redovito pokleknjivale pred svim njihovim zahtjevima (vika u Kninu je predstavljala potres u Saboru).
Mjesto gdje su zatočeni, mučeni i ubijani hrvatski branitelji od srpskih pobunjeničkih postrojbi Kapetana Dragana.
Stambena pitanja doseljenim Srbima su bivala iznimno brzo rješavana. Socijalističke vlasti su, nasuprot tome, Hrvate planski zapostavljali po najosnovnijim pravima, što je rezultiralo iseljavanjem Hrvata i još većim rashrvaćivanjem grada.
Ignoriranje Hrvatske i uzgoj antihrvatskog duha, još za doba socijalizma je bio toliki, da su čak i na saveznim objektima (i na objektima JNA, što nije bio drugdje slučaj) bile isticane sve redovne zastave (jugoslavenska i partijska), ali ne i zastava SR Hrvatske.
U kolovozu 1990. počinje pobuna srpskog stanovništva, koja je kulminirala proglašenjem Republike Srpske Krajine godinu dana kasnije, čiji je Knin bio "glavni grad".
U vojno-redarstvenoj akciji Oluja u kolovozu 1995. Hrvatska vojska oslobađa Knin i okolicu te ga vraća pod nadzor Republike Hrvatske.
El Alcalde de Leganés, Rafael Gómez Montoya, recibió de manos del "Tío Alberto", Alberto Muñiz, la medalla de ciudadano de honor de la Ciudad Escuela de los Muchachos. En el acto estuvo acompañado por los concejales Miguel Fernández y Alarico Rubio, y la concejala Ana Massó.
Æncç¾µõÁÍ/þÿKtÊÆÇq÷x®ü®£®±Sã_Á«?
5EÆ §zÜ
BãüèñzXü;×ïôRâKQdøi×÷èu¬4ªÕ²"¤µ7þþÕ?ÁjÚZÝMvS!F>\taõ-Ä/ñâÙõÇ+GÓÁh¥-í××arº
ìsºÉ?jMsÁÞ íRÉqoæùeÆà=EzwÅÚ/Cø¿ÚÊÑ.7NâsÈÍgÉjÉ¥ÊÌ%Ï\ý<%£ø*{Kýáµ·Úeeät5æ_qÛñ®ê\9V¤,ÎV-$pCÅZƺnõ$µ'
Aèþ|NÔü9ÂRXìcËpHíø×Ýe5Å,Á%¹ÑßþÐZ¹¹{Y-ù£~Ä}k²*Ç¢í6Î1ÛÞ¢m@$ëWa9}¬×$ÔFüÜýÚ´lmEzäÓc¼ zûÕ/ÊÈH9¯zI.Ï'?Zï,s¿Ìç&Øç8¨¿m,0æ£ûS94ï·lºô§E¨ä¼»[\æ\ls¿qÍ$dõ&nÇpf»ÔMv<ÜnÜO_Z`#ÝåF~ðççw¹Ï5`/UÏZQpYO®8ÏzÈí®r)íN9ÉÏ&¥°jÃþÑ
ÏëH·[ÈÆ}{ÕoÛRsÈèibºËäµ6IAÜÀúU¹À'9Í$w;84ãtqò(VóiÂýÆOã@ç9$ÃùÓRrx%`åÏQéMglüÄnöíACU±sJÍÝê\; <®Hþ´ìí9ägÔ#¶à=¨ópzäöâ
32I Îòh)'ȤóöüÝñÚì©w±²æ+0$þRÒ|ÄäóúS¾ÒPʨdM9ê97ín-õ4¢S=y¤Û¹#é@Ò_Sü¨Ió,Aíy LûG1ÐTcqÏlPf*±$äO)BsÛéNqÎI¡äð]É
>3Ó½7yrÄçMCV.ãçÆNOJ@$dÉ'ùP®,I=¥Rwî^üóBd·Ö¨ÌvIÎx#õ§=súÐ6À¶yç(bJ×4vI5!"MlëwT5`lUùOz5ÜØ-Áô¡¶rGÒ¤WÝÔ}iz.IÏo¥/¹JFùFxÀ ©$ç·(lg¹
r}M9dÚ;·$
É£+}ù ±ànÚ8íúÔмðr}é¹*NG?JУåRsÒvàO¥!\®{Lò9¦®zóJ ǯ
ÔÓv62zËq÷©8=i
n#})VB¤Î:~cKFNqÓÔæ>"èÚVRÝÂ;0:±=ë˯¤6÷)uÙ}¥|ÖqJÍHû¼µáb(5M³¡$¨Ï?Jܲñû#çÞ69¼éOWøIñ~êI¥iå^¯ÚöíòÈ+Ⱦ1þ˾ñMµ
Æez$),lOzÞNY&gY^6<9¾ê¿
<%ä÷
ö4e`Æ»ä=
æwBYDÏ5Ñ«Î5S´ºDïn<ÇI¼åxÈ_j켩Ï<¬³22;»F8®lz4λRÓÌlÉAïTU)Ǽ.qRÍå7È-ÔEN£¸¤Y$(óA=úbµtÐ"%AÏ|V6ÏçôH[ä8!½x涶×9çNd8`~ïOQeþÓ)}ÄE@ßµQ èFxÿ&D?óªInßA!fÊ'#9 âî gµekwhKåÎzWÔQ¤ÏW/WRöwHÌÍÀìj·¬&ÜÞU¡iZ1Ó§S_9^Lúhì?Ç격Ê*±¹ª_|?ñfUùªJz#zz)üh©=
¯xÌЮ2Hy ó×¥p:½ÉA
¶F |ÞÕ6¯4¬]Ù\ëÕ·?-o;uw¬5ÄìÒ(G$v³æñh:³w»Îº¶îªµÇ
NU.t×~åúí7s»§Ö¸ßkg|ÀpØ®Ü\í\vge¼Çn=EsµfuÆwCob¡
þҼ·g
Omý*á+3¦ìcÝÙÛËfgWçæ<
¡§k:
/åx&g°cµÉ¼^¨ìæº=Ký¨´;ÝÂÞé'KÈmN\ûéü9ñÃÞ*ºfµûy+ô¯wRV2K©qos0Xõ2c©'-,X\zätÜd
{æðx$cÉmU'ù·s×ßR9>ôâÆÈfIËw?ÒÜévÄvôàäÞOËÍÜM*I=ëQOª\Ä1èqûU-Ì
{ÇÖÚ>á-ÀGÇÌMrÿÅÍvPÖöÖf®æOÀVu'Ðôp.Ó9x´ó¬MöÅ72æd
ü*춲CB¥à/ú×;Øúh¤~s:ä+ç5¯cáëR&yg÷HùI|JZ
¶åÀ¨8êÇ×éN[|`_*x=ñMJçí.ÌÉÊ9ù¨S÷2cîêÞF®w$÷»)Æc,ÔÙY3î`ùµÖ¼S+¬ÀUl5èSVGæø¿z«9ÏÚëüHøq©ÙÍ%²ÊÈKõúñ+þ£xö^F»u&¡¨n&áS×h¯JùUßB¿²ô§ÀoØcàçìñ§DÏ¡kR`7ÞÞåÛ¹®÷â¿üãHÒÛLÓÖ¾UpA]3?ø&ÛLøuiºFd,ª1¹k𮪦MÈë^uEï§eònHöKxS;¡PªSZ]ÏXÜsPÑ×Q)vÏòª¶R:SÒá2a=3Í3ÇQçQÌ\c¨ëCOÔ¿
C{¨Õc¡ÙhÒ5æºbÇ~;
¼lA¿~ÒsV«cŨ¬Ê3ÎÒÊÊ2ª§°©´Ø¢õNù'k%¢7Aã»ÔT7z!nhÖ?JÝFÆj©JßÃg¥I~m̼±õ[OhöøYÅéA&´Që$_ÁzNWrã*ÍkCNd"ØXÛÌ8ßcuLu®^YÛ2Ü¥ºDܳHcXÞ3øa¤Âaµ¼fþ±A®zQF¸l3©+ØñïüN/4·P¹Îáù×ÂWâ/x
'G]Kvv¤_s\÷¥cípØhÑ¥Ï3óOÌA±÷¦;^¼×)üÀV»pAý;¤ÌùËOÒÁwÝiå1Î;PY,!'áÆF:çRÊ(ÀÈõÎhaÛ#g9Çj`erGq×vóßÒqùU#A¡É?¨¤9éÚn>NOÍëMwùzã=jÊäñPÌvÎ
Zeä?t³c®i¶s··¨¦;Réô5a²:äU§p}Ê«÷±ÆE1Üyüê®#
{=sÔR0@üªînÁCIÕð:úÓL´LWpOZm¦}«ÝG¥¬³3eFqT¥dL¥cÔ~~Ç>%ñc»Ñ&jGÌÒ¨÷Å{>i?u(Ü\Eyuʺ·"¹k×¾â«Rú^0ø«ÿ
ì~UÕÕ¬ê¥XÂv¯8ñ&±r«)fÿoôûå[_Å×$Ô×<½3ßÂGcV¡I¦U;WÞ²f7náWþ&§³¼¸À8ÆqYË©r£å${U+¦òÔÈ=éz&ó WÜF=1Uo-£ËgqämbZØ Ñ{úTlW9&·Ôa
³0håNr9ÍzÁ¿¯ìñâu D.£"Dgz×u6EEt}ð_þ
y¢ükxm|TæÎû !ãZõë2ËÄV\h×CPYFóÇÍëNÇÍ㨻^½¦½ÃC$l×Ýs\ΧdÀ«r1ÅuÂW<IFÌ¡têó¹Ü\¶¯f
F?/zí ÑÍScÖ4{[qâ'o½ÐÖýïl¯Jô-tq7c[#þrVãÃZuð
pdIWî°?-x¸*÷>{ê¾aáãl¹×÷Y\5¦héh±]Zl6ÑkÂÇ»
ºu/o%ÏÙ®p?¼þÞ¥x`jPÝ2ko³D\³QR.nÈ<'©=r$yþ\{Ö§tñ=À;¼ â:S¹Ë_©F·±ïY²þelõ'Õ¡£¼ÆG óùWص±-ó·<Áø¾Ûì×bxA¿Á5èe¿ÅG¡gòî'gmÌ;íJF;·ò¯Ñ0ér#'q%&à©<íôïHѧ}ûWJ<ÆRz¢mÇ äõ¤ÁSÀÎzÐ2âGU-á¿
Q"Hàd<ö ´¬CseÎ7H±û»F}a¡*1Ï5JñMø»PLÍæí{ÔÞ{·ÍËÔL
¸$æ¥b±ÆûçoøS["Å¢ÎîqÒ¯®Ï/*õèaì2¹·§k¬Ñ¨/=ñZVºÇ·Ì»r;ÔÊ:hO4ÑÜ«ÜpGµd^y¬ ÌÊÀ}ÜÕÓÜΡgÿJ]Ã*Oz³ÓC#l$9*é]ÑZuE©~ÞfòD«îíjýÉ)¸dgÖ¶0.[_¼`òH>¦´4û÷'tLT+*M
gGáOÍál
Áù½À¬5ÍÞÚ8Þ;Õ9úúòqX[¦zøL_+;ûMb{;8æóË#=s[^»§ny}äÏÌ+ãñø;74}vF7\>Þ1H>¹íÜWÕEJàHÁÏ4å£ó¹!ÝÏøÒ¢B:õõ ©^qÁæ·/{dqTÎääi#=wÌSÃrIÅH*aH$sI&
£õýi¡¹9'ðÛF{~Ü?CÍ<&O<éÚUÀϵTFJ¨Ï§ZfNYxÖ+JóϽ"§Ì}kKuÉ¢ÎO^øÍ+côÕÜ[ÒL`õ$Z$òI4¬8èKzPwÞ8?Ê.îçó§F±»sëÍ=GsÒHó$~´Ô 7%j3Ç=ê»ÂÙ^yôõ¥Q¹8ëM!9FʳÎ==éÍ"1ä·t¦Ü
¥ÎyçDräà@ÄCgvséJx?ýz^üõëNÆzÔc,O|ÔÈr:gÖ¹`?.OëR¯=N3øÓÓô¶f ÷Ö£iHs0=5å=³Ap@ÒM
b9ôõ¦·¨§$ç&ÏëVüÍßRÑçvÜxô ´@ýæäzÁ#<ã²ÒWeÆ-±â[m6tûd g¤ÊÜ|}á7î¼óNk"#ø:×çU¨ÂTÓ=l.©&{WÃÏÚxkqµíæ%³×nÂzf»í(5?ûRÎÖ+kbq#ïüj¥g6åsí°©(#Ð?fo|@[Í;ZÝÊæ~í×þÖuÿÙ¿Ævó]Üß]Ý¢0Ï&OLwª¯
r§ttÔziã/j×Ú,ÂÞC
a©Úl-Ö@çåî+ß~
ܤ-§fV¹²þ¯zð*TpHâÄ-N»â®ÿOô-~VÑ1M{oy§¬ÌXÌKÏP+ÝÊ1ÙòOb_Ø£ö¨Ô~isèÛî,îb
7È
Û"¶>5üCñek:{;fWP¿}*Ä7Rüý ×Ä¿õõédªÅ3´×½þÉvGh+{ûÈà±¹s
ÈØ?tWKܵ6ë3ïïj|áÕFÒb.Õwõ|åñ¿ö¶²Ðtÿ*ÂÀ¸¶'àíÛ;ÆçM_{Cç/üZñOÅIï0EsiJ¹±¯õß½Ï7ZH$Ô$Ç*ï9FSÐ
ålä=óá¯"]ZÑü:ÚPîá\óë
;¥t{OíñBý¾XÚÙùwåDr9?tú}kÀþü`Ô¾-|jÓur"eRvW¹¬³:ê1QG5it¹ªÇdóßCؾ9~Ãg i¾yu<-j*OËzí¯øc®|:IRÒÎî-=NÁ3ÄA#Ö·Þ }]ûx÷Xø±¢"êôëKHÊ*ÇÄ>7ý o<mñ_VÖµÚ`%Cg9Îßx°ø÷\))oÁùºãÌàШÇoƯ¾°Ò4Í2Õ®.ï>cÖ½Ç4
vD¹)ñö¾Ò"|Ij~WU8ü=ký5¯ø^_ï5fðÝÚØFYNaÓü¯3Í\êØã÷_ýþ .ð/Q{%pxô¼áoí[âøcOÓ³à¹ùÛl³g±®YbS:þÉîþø{ÿÃj×¥"d-ò§ç_+ü{ý¨QoµkkKt1+¡æ\´Ææ*0QGô<§áï!¹×<åï
çöÇÀÏE·¬âË]ºYFáÓÖNrðѶ§]â+k©tñw¿ëð¡s^1ñ[áïügé_fI3eÁl¹¯sùfÕVg~Ï~
¿ø#ñ÷S{)k$L2sÇëÌÿhÝ^?vâ-,ä¶[ÐWÊâkóIUämüý.ü5âÍ'[ÒøGÇ_lº}½Ê]À'K|°Îs^0ð¯7(ÊîÇõ/~|aK
hÉçÓô®à7Àü[âìjeg
.HX:ÿ|MjJ×e5ïÿmßÙV÷àWl|i±6s&æòS+kÌ5ß·7¿gÓ4²©¯Nv
9uEé·ë]9+$g¤3ýü6ÿ¿iÛ}?[[_.]Î$R¾cãýý®t»ß?t»[vû47%eeë·o(µc¡|'þÁ^>sãì.¤f«bW-~ÓþðGÀß°i:¼ú¬ê@Ͻ}&WNrº[_ 5?ÛÆÚÆy§i±Éº_.R c¸ô¯¿øâ?!»Õu¤Xnù}G~p¥>i#Ê«¤;?ÙvÆùÛ!ï¶íÎß
z4¸<£Ï§ÙöiÀGÉçÒ¿[Àð¼!M]-l×]ÿáÑá¼ó/½¿Ø±¼Óíà%²¡Q
ô¯Cý\§ü§³&Ù |[u@»ÀP;U-GÄ·÷1³N_fp?
ëÃdTã+Øå¯mX¨uP©´3ô¨Æ¦ÅXÀ'5ìýÁ,SesM<@µº©w\±m§×\iÆ;#U[!PËdÞµêu?-¡c´§ÞçjÛ¹ûÂþÕ¸ó×·½6I_g¾«°W³Ç¶iqco0L{:k\ÄrýhZp2IËt£í_ºÃg&"iÎ=iV^zÐý£
O ¨þÐ[§<r
(6ÝÛìAçëJí²àN$úîcïÚ&Úã:Ð1<ìôÏ44N´ÆrÃ{µ"\½N9«¸ÁËëLûF
ÌßNj!/ÏÉëÖ¥îÍÇ9'$bîNìôÍR3͹³ <Q»`ÜF}qÔÓpfbpËÛ
OBÅâ© 1a×q% ç¦BØ©&÷?I·ú~ff*Ýr{óAcÖã`#©?ç4ß0õÏçC`9ï¯2IÊqYv
¨eMÃøÀçéNiý"ÉóæeÀ'q9 ²¿79¨%|zý
RDµa¢RA=úSUÙõ½©½6'Ö§G ÿ:
1Ds"±êqÈÕ]¤É#úSGÊß{9OJqcibçv?Z_0 $Ðw$üÔ(ÃôäJYÆ橳Á&åëê(3T¹êjMMÜã4\UM¹ùI§"óÎy çr)ѹSÆ÷¤ÑIS½ëçFÜrN7u¥b¯Ý=y÷¥òËãÖV&Ly
IùNï¯ZAI9 ûd±îÔ.þu(¡9Î4õ<uïHFꬥtÇAõ¡÷µ1®ægÐæõÏáPØ
±3Ó?=S#þ5`+=3ǽ!ù$ry MØO,î$Ðã'h%±Cý}éy$NÔÇpG¯=hÜ£8Ï4qü©Þf3ÏjWTíLç$i;Z\À $yÇ@)Ò:qÉ5DÈ¡ÏÊçÍCÐí$òr(å²x£¹ `Ãæç©=hwò2NzSc=·õ¤Àz8^x$vrIëô¨ñaÉZÁ#©'±õ ¤*19\Án+q÷µ#ëÒp¬rÄïPIÁý)Jg~´~sJG%W9'4©)EÉçèy8ίj¹Éî·Zò_^F½I£ãf$ãÜ×Òç¦Ï¡É±ÒòÝH!Q¶æ¬Ú]4/¸=5ñòLûØÊêçK¢ßÌlXWhnàw¯£ÿcRÏâXü91Îä0±ûØTÖ¡Sc¤øýða/b»Õl V¶w-Þâ¾aºK
y.Á>^5ÓUsD(ÈÏJ¾C2¹èè®OÅ~}jܤ[á`_Ã$uu{<|ìær
ö¨Ä©n[Ò
¹±h
'Å(êwÍòÉZÛOÄÖÈT6e`Kw5)X
k»Ï³Þ5¹bY,;fܱQ áZ4+ÌkØ9ã½V0ùsP¯ f}ýä°Äbò ò²F5ÄxÛáÕtÉØÌW|(Û158=SÁ
£D]6éâAü0ÛZo/lk@vÒy4='GÓ¥ñVQ2vòx¨[ù3ç¨#RË[Ó®Iî=
W[@±Î¤²mê®9?
[±
ׯ½ZdKsjÀVÉû¼Öúg½l·1ÄîØ8'$ÔÅòøw« ͸R=+6ùän=rj¶4"©äð8ô©´ù<å'ËhÛ<æ¨R-:§ ÔÚ¤È=HäÐAWT+{&vÜxêO¥sv,²òÓ»g'¨ö¯Ïjh¢{¹lzø
K$ÌséIá[ñd.î[$ÊÑ&V4¡;;G-®êbúlÆ¥Tx5
o§M«_,@2Ì¡ÙäÖÖFÑÒ'u«$:xÑ¿u6IÀô®#[×è(< èaZbjY(¡SÝÎ~<ê¾(ÓíãIdæ`¬sÑsü«Úµk<)Óàù!¯@}+|=×#!Ö-ü/h$\ȹHÁå}Íy?uû¿j÷2n3Zug~TVL{8VÛ)o½×¡üðÂ\\É}'úõ®\49¦tÖ©d;ƺdâK©rÄÉФÖ:ö£Ímo$-&FÞ&S*
{£I:0v=g²W,Ù==q\ñ¨Z+©`~ñÅeÉg»y9 p+H³º²#¹ÑZ!wH:Ȭ!Æ.må¹gån¶F²w=;áOÆ'³Õ;Ôó)Kñ^§xªÛVJÉ,O{5íaq*K4\óíK´+8ã,>à3F\«d`f½%T$¡rN3âGÊ{c¤Ëæ¶ùrѳ*Jßý
·ïÏÞ¤Ù2×B
GVâ&sÄòW²²ÙpyZWccBÞ`fî
ßZCzd@ÙëúU&6®LúÔS LÁÉÏF9«[Éæ½KX_;Kçå}ê-5R[w%Ë-`µ9Ý_ãFåJ-é6òÁqÃû×5¬ø¿Uä|-þ_(ÜÊ¥g)ö7§
JVmÞ¡[îùÉ>cïW-ôTHKdw&³ÜõiIGAÑèÓ£Ù=}«N5á0Â=)WkiºKNÙ;!åÏ5zK8ôö/;Ã:p²ÔÖR§*LÉÿÖÞòîqF¢>-֬ïͨ
JDª>gÎsI=M"A}paÆγÀustñJì¸faÕq´dFF̶ß@û¦£bÁdî'×D·-;³"KVvgÆïäU»æm1÷ÆaßJÚÔzHÓýÀXg'ã?Vß
´Y®.."ûJÇ >õhè»±à~5ø¿â!Ama×dCïßðNí_
xOY¸¼2yÏÅp@ô®ªJÒG>gRi`h´~Rui$l'$
³6¬ÌÁÊOAï^÷>êíÔmt_
Ýø²ÌÝ,eí°Y]Nâ,\í
À®©êô#FÈÖÖ|{w}¥íbkñÚ)w+
Ú®2ÐãÁQ~Ñ3çÚê]WÄ(ÒÛ5´d(EÉÉîkÉ<8Íý¶`°3Æák{ÜýGeM#ÓìÓËd¾i6NqÍ^fT|Dò»»¢}*©îI§ë`#¶Ò|¼«}j{ùA1'¶:PD£bË£H½¯<Ò%Ä'%¸É<Ò'
C®ðÓrå!½k¶É§Û&ÈçZ)ÚEQÖut×Pÿ¨æ´¹.M;QÏiüi:dsÆ1ÉËXU±Ñ¦å+=ãïr\ÊOtËOÊ¿Zñß|TVæßÊwÈ90Ì£Ö¼Ó»?DÉòͤrrk:õñi¤Ù0ìyk7ês_TüøA¢ü&ð¥´)o;j³þòi¤|í>Ôèë©þ!R§ñMç;3Lo16`ïëÏjáLþ`"9O&£*Â2Üj®TF;yÉcÐT|± ¢kD>`ù²q¥HÏæ.!aØÍ1jyÎM"¯
àõ ¤=²êÀ¨×OúSNÅóCç=j)_zû°!qîH¨äOµip>¢«ÎÌËÐw+cÎqÐÌååëTɼãvIô¢bÇ*p=zU\´Ä|H¦þ¤»wÚÜüÌI>ÂæÉÝúÕsß0±[s°ÏDJÅ))Bã¯^+b;Q!_7ZÂHeBà9b#Xä>9÷¨´ÛÝÓ2À¯ÍîÅ´+¼IÃq¥PÕ`V¿NÀ2Ø°!F0z÷Ïÿ^¥º))Êdcרkc:d;ýG\Óã³
ã
ϽoM]¡?Ã/^x¾Ò[è¥ÂÍÎàci+3\Ò¶ÆgÊ©æÇʽPj73sW±5¤ÑJ|Ëw<ms
ièrö¯m+$¡úmÇõ¬FÓÌ°aÏJì§+3Æ©]ÞµfÖ˽ʾî¥rºÇÛdrØä0k׺<ê3æØË-íT¦1
\ê)Tz
²¬Î¶s£M.RFÜòµËëÞ8Ó¬w}Ù¥
Æ}Exxª½¢Ëè»Üà$ñ/-oçhy)úWUs¥Ia4¾L¦H;YNqí\g·$âïXÚxÂBUEsçaú{רx\hú^µj£IòrMi8Ý£R<Ilv¦G#wjÙ}a¯a!îÇÏÎr}kËç±MÝ·±;ÌYB©ëYÒIç¤ =ñÔV
F©ùHëÔÔ¡ö®IöVrnXõ#ñÍ)rñ:ÌVrØnEü}óê)Ä:Iì¸ýj:Ðg;N8ÍIbAa´¡é)K`&KéÁFOíoA},CnÊd×_p.ÛÞ\ÎÀ,ÎGM¸ÍhéúZÜ®æ9'Hçë\Ò-lnßJ| ªB´
q¾'6¸ewÆ3Øס¿ÞXîÃÈó©î
NY ,FÆå@w7VîÍ°1Tv¯¿Ã=,qã¥rû:uïMeÆ@ÏBzì[l¶*_HÎF#8Î_æj¡Ë¼ÉË+`{Õ>9zcÖ.BôÆE4®4®ÎRN¬À¶H=ªY3Ë/ǽ"Éü¥p ²õÁã4¢Ì)Üʯõí@
ñy¨~P3ÓU¯,D°ìwÜâfd¶gboÇN:ÿõééó\©ÈÁîÇÖ1R!"`6Ôtq±\êzkrdZ´gï»óz±È=qZÉ{º\6ç;
àCë[Ýívª®«Ó5ªg4ÙYä!ú{TMµýsúÖ×9*2ÜRNîAHüÄ"ç×Õ3f½¬hwbXl^3ÍK,òr2sÑnrÌÓÓ_?LÜÑÞ9k;&OoåZ#fÜwJ² l¶>ècÚÓõ%·MÅIã¡Í4Ox!ÝLí¸}Ò¼Æcj/4ñ0@v@ä
íÃËCÍÅ"Îl'Á¦îÝjõæ¾ÖÚGCòüÜVõw9¢Ä¶ÖĶø
qZ±ÂL§XöÏ5æ\Æ»¸ :S"
k¶Ñ5#©(w`I´©at0çVÚÜuФrÉt.?zp6ÿZ\º¬O ô«1nÆ
»½Â§{c¡8À§Ù]\Úêæ9$p»pËÒà.g¨|¢74¯ÆÒ¤=ûb·."GÀ'Ýbz×ÇcèrÎçÒáêó+
FsÅ8¦ñï\§uÀåI
UQÔç'·jiX!R3ÏLdSà{SWhÎæêCg<Ð[
¥)%[ß U,2sÖá}ã#Þ,$3¸º0@ç4Äbç?OZ`Ié?-¦ä{þ´¨pO=(w'Úà3Ç·s@
Ác×ëÖ¦`óÈõ§pÛú÷¥/ÔÒÛ7sOëHxëÁõ py'Ó½»ñÓÚ¹Ea·hÚrß{¯«P9ëNQ^h2I¤fää@³`ÿ)3½sλ09äö©Bersd¶7ÌÚ}}j=ùÎSÐ8è¾þ¤Tk Vç9#¨}ãÔÐKÒ ç9=èó1çÜw©ä¹ïNuòÆqÞýj@B¾aÉÓ[(yêzó@
I9¥ÝòÎOéAIä'ëHÁKW9´Øx=hTãI³¸Ïû?ÿtç~%ÄÔ¬ÛgÓÇ¢'½ð¦·¨x\Ì»iEF±]×¾$j¿ßXðv¬d{+õ&ÚI06sÀ¯nYr³ºõ_?GÃ;?Y3haù±Cï^Gñïöjï
ßòæÎÖâ$1
Ï'ë^Þ¹9YrÝ~ݺ¶©øJk¥ZÉs,'
xä
ùÁcøËðÄè÷ÊlÇ'çc½\8¿´Eõ=ÿö$øÿW ¸ÒØMÒºÎZ'ô¯¨¾,øÒÚMµ´2l¸uQÀkÜÀZ4.SvkºL$öìÒzäÈúæ¾1ñ¯©k#Ôµ(4ùäÖñá
\øø©RRG,ÝøÅâ°Ôl.ÞÞÿMFøä ï^oñËÄwwªïrÒËûK2½ë¿ic93Ò?aë¿
øHñ´öÖ·±ffûä1ïúö0ñvûGø"ûÁzÖÙn" °' s_´v>døýû1Oû'|c¼mÉ¥^Íò»r¸êhÓ|Mâ(oí%ðÒ¤ZOæFnóÐ
ÎKV4±éñ'>%xlüEu%©"BX5ç¾%ñW¾üNþÏÖÞ[ÈgEðOÖµÅE¨£U¹ö§þøgãwÈÚEíÄ@\I!Êò~ùSãRÏáíwibNi¦kJ¸xsMÒ-aMr$HT°`q]´Þ2·ý>ÁanðÜMÌñA#¯Ö½*ÒP¦äf~x~Þ÷K¦x}îÍäì¾b'Ýý¼wá½e¼ã-ÑXäÇM|v'¦ùÉU\â¾6ékâoê0ô¨Ï÷vß³ãæ$nhÎ9UnÇó¯7Æ(ÒDÝÓµKÏëÚ¾¨óÁË+Û²nqßé]ßÃOè^7øo}w~fyâ-³h!°={Wªù[¹×mrøâ=3þÖôµÖHüökPç%ßÓÜV>kÖ.ZÕl¬îã$·J°örª³«^Ã7#æï°
|PñT:
ØX-ÌEäá;\æñâMSYh¤¶ÞcÆT²eϯ²ÄÚ8r³Ú¯ÿiS¦|2Ó,îà³Z.WxÉ+Ú¶|]qáßßäÓî-,,§¸f*2¿AQÍNó
Æ#å½i%Éc²¢¶>ü5â]ä6¹ =ýëë½'K°ðî
®èÛìgp®Ì¦
rw"ç49¾ êpÁ¬±¿i¾0øRú<ð¢ÀÖ³s£ØÆL é_%ßüyÖ9ð/ÃD¹PûC_æéCÁTóÍðæ«âÏC}â(¢XR]³ÈF:u>ÕêUÅ9ØéînÅûK]Ç£¥¼·aAW
wLsU<ûD¾ñrÔ˳6ä4Lwc¹¬ÕVJGþÕZ°ø±ñbö}(¼/z¡'½Í}
û|SÖ¼'£XøoįhËG¯ Ï¥<6)ÓeÏÿà£ÿnüqûYß}¹M[ð§þÊàðÞw¥j°ÜÈ×O÷Iè
x¥Íç°õ¹½û{~ÑíÏìÝcáÔ#ÏåËæí³<×Ç|@×ayP&d'î©ÇZô+agY§cÕ\ÇÐøU<2¶óZ{ë*dÁZì¼MûTëß´¦àbÆ$'åµvÑÊ*J<©nE\Rð7Ã÷=µøçã»{¡³¶°ýÔeGÌã»}kÏ¢Ñt«$ØÈn6åó$×ê9?FShñ1¹ÞÚ ÜbÐqÖ©Þê÷ÚVó³îÏʾëÂJÇ[Úܦ׫Kd±äÓN¤!]ÁLôÁÆkÝTÒZ{ªä*ënKÄ#ÿg4Ó¯H§kòÿmæ¹j,XîcIý àðøb08éHI²7»1¨%·66*/·¿#;³éNÄ
3\äqHgÈçåoÊÖmÇò§¤¡IýhÜAÿJU³Ó=8§ùã¹é@¼íÏMß7<ÑæyÉñ¦%¹,G9íM9Î=ù§ÊÉnzb2GP9îEIêI͹éAåàäZ_,ã±ö ®aDd}}iûûgÛ\_,Nr[ÓùT÷çÚ;dLªw¼IÎh9ëï@6=Àã4gõ=h"@ÀT}iÞPAHÍ8Çܧ½rpry4yÛ©4\îEÇÞ?{Ú¤õíAB
w\Í*©*s×<q]¿!É ÒÚ=ûÐÊsÎ?:¶{lpp49-Ä3Ç?#o9=Á ¨
rp)3ç½¼qÏr{zT6ªa2I9 °#©¡°<¹¦zG9<î#¿z»
Éã^i<ÑÔÐLsxùп¯4Üç§oÌV`»\àsõ¨æGý@OÞÖ¤à#0þ"94%ù¹ÉcRDeùëØÒ/ç×=hL¤/#¯ãIö[:
HSt3^ôãu¾Æ£òiÌÖ/`'©æ³n¬¶±~þ´4*JæEY±
ªÊ94` v'óޫܹA=Nh!ndøÇÊÓoÚ×{»FïLÒ¹í!]ÂCt±ÉÉÇ¥|fwW£GÓåð´H5½Icº³A8þTû«%µÐ¬f²ÿháGT¥|äëDÄ·Þ\³gõâ´µÍNi&eó]°ÉÅdÙF§(H06IÖ#Ýuy}"v©¤¼mЯ¯ë»a$±ú3\~x#IC3άêJì¨+#³øC¦}íZØv ãîý+[[ÖÝÞF;ºZõè¾ZG
OzgxÆQÞ^Ïndo5ÀÀÁÈÎÏrÆu#
xuåÏ3×£Xßì÷¤5Ô÷ZÝý±SfLvÅÇñzéi$òF%,dÖ½|?¹FçYÞv<Ëĺ¬ºÍÒÜM31þèô¬)äx]HsÈäToSº²¦YÍJ(×"I3´kÙ&Xïu |Wñ²fuÀÀ=A®«¢['³AuòØç-Ü}+9°iw$öö JZÀé0mÌ95bÈÀ6ÕõÍO1¥Å².É
Ï*[L¸¸[,qØç¥!®üS§Ø#yÌ~Z ÿmàB`;Öì£*yõ-FæUÿÅMJrRµf?ëÌ+%¯5[©ÝÞìçWJR4§·ó£;¶¸ÁY-¹U:¶9Õ(Óm
çUHñ!ÐR@ÅyÎU½úU'ch½
}:Ñnm¤¸fD8vyçØf°ü[ñÃÄwr¥Äëó$(ÛûÖ*$c9\óO~×WÚüb
ÂKKpÄ9p0ÿyæ³ãgUæêl#n,¥Q¾µÉ*dÅð«Årê¶î;±ìW¤iZÉ0Ø%×½ij^*âMÌ0þuwMr»Â<¯ýÕ×D%©Q'Y¼¸º¾òÓÚ QrUê2jæ)Ø^«^Û<
n«âin×D#N2þ;£
^ûÇ7hÔs0n§Ú·ü-û<è·/%Ϋ%Î¥2òDÎXf´§\gÊ´;ß|5Ñü=rÍd£ýÚܹ®Å%¶·ímà-jµuÁYÜäÄO;¶~:ÖþÙ
´61Îü)$ð=k«°Ó5k×uôÓ¼ò¨½Jr¾ÎU¤£+¯#Éi¢XXÂZ(ãäÀÏrk%õÛkYJ¤ÏVY7êÇc\êD7îÀ8â±®ï-å¬N`?ÃÖ1£g´ô+Ù¯`¼R°Üàú×j`MB<¡3|ÉãÒ¥Ó÷n}¶];ÄÕYd;ÐäüÇ®ÁZpÏ-Ä\AÎÒkU¥»co
d-¸î`yæ¶-ã
·rNi8ܵD]·3rÄu&£iÀîlãÖµO:r4<;
i÷írÜézF¹ÔѤ¹Ê
ü*¤¬Ï/¦Ó)JÆÀ7j®!<ç~µ´âTÜKäò0Ê=ý)Üä²D²º¡ßÒäKÙ%@På%&´<Ætÿ4i_±õìÙà/
²7+êS¦çi#ÇHæ½>/Ædî[<t¦Ñ 8ÉG¹ý{úbÀ±#O1`m´ÑáÇãhì;ÕÜ
óx\²©Qß&©Iáaöå}G4ÓÜ£5±N
OZÂvãþueúÖ¥½ôèþaU!HÈojHîz'öU¨ÂÙÜÀ5sRñ-Åõ»B£°ýÿ¨®Vc8Ý E)穱ܼCÏÆ+7!rÞHòÅ´Tç=ÍC¿y¤ÊwQÕ rªA<Ô0®FF~ñäµ¥k:'\Åðúà$Û¿gdöî¶çü6m?ûOÁ²6¡eóbA?¯¯GV¿,ÏÏ??üOðëPÛ^°4R#
úá±çÙä·²¡eËó¨®EMQÝNª2®´o´ìG°äà×Ià^0ð%ÂÍeª¼Öêp"µq¹Xν$}àßø(.úeµ·nÜGywo÷ÍzÇ|{ |BUK&w®ÇÇnVÔjÝØù¼fÛW%Á¸Vì²DÇpð®_YakqÆæǽ{P·±vv]W¶:Jæç¸{¹ö2;ÕâN|ÎçÔá¨(#wÁÚSXÝKtáD±¡ÚãÇJê~|d]Mf³º¶W±_ù~i£¦jçSðëÆÐZø¾ºCr¥dé}k¨»ÛR·÷ù¨¤ã¥m¡Ã8ò»CãMéºË[´{]NC}Ms+?®¯÷^}eix.np8Àª4Jw"$g=I®yrO¿¯áNByÏÒ±XÔóz}h+B'¯!î5ÎrsÍ0#%¸&³ß±ùDcõ9éíN
XõÎJRØ)W¹5-¼ÅHîÙÃV2¨Òv$mäJÓûSÉ$ó^]Tù³c|a¼YRi63)æ1ë]^£¥?È"l1Ë×;V-2Ì»ï¿7Ý
Gë\ÇWý
FaóFr=«¯íY¥cÎcòoiv1dûÀò=½êhä1î*OÌ1õ¯Ñ¨ÆѹÉØU?yÏ·KûÂ@ù1Á"ºÆÅ~Pç=»Î¹ËÇuª3#}Ár{÷Ò[wçT
¢AÊç$÷«±ºNÂÌÿÝÇò41
Ú£9?Xò˳Î{ö©;ÐeN8]Ù88#ÛÖÇb÷õS9'±ðöÙ&yö±üÁ¹OLp*ݼæ5,ØR:ÆEîy®.ʺÃ5±g*MÔ|Àò$êªÝ³'QɧiÙ|0-Ö»)Îé#¬K÷ÊÁÁæ'¯µi"@p¹=}ªP£hûÄ·B;V¼¤ãNX2¸=Ín£s'!ÅNÞ¿3@`zÚ½yÌY²`àIãõ®ØéÍ9iòHÎq·±¤DÙÏ<úæE99äzÕ#î
¥G¨dÇzÑ!J1^9ëÍ8©±CLÐî×$r=ªwÃpKfyd1Çqǽ+¦Hà@
Úñý)è3Ç<sH¹¡£Ýq@XʨvçwNhsÐõ?1üéèxëhFý}}é¬Nù ÎÓß=éD{ØE¥aþQéARçëI»îôü©ªHÉühLr¿7bM#[Æ"oï§z®îI$ääúÐI$¥)#ÅhCwW¡êiZ|ç<cõ DLÙÎJ¯&¢.yíHÑàçò ¡Å7È_JÖÍŨ£¹È¦Ï$wÅ4°½i¬7$v¥%v4®OláÙ6yÆH5é>ø=½ð¦ÛÄ&K-rØùã®=«ä³ÌÙRQg³Â9%Þj~)e©Í&GØâ¾ñø5ñA4ý/HÒïå5`eûùùE,ÚUkÊìú|@ðì¾;ñÅm;ZÎõÁô¯Ô¼0öÏtC²æ!3.2FkÌÍçÍQhzsìxÏíçðúüY\´ÜÊ)ÁlµªxJOÚ#Ájöªkv1;YòÄÕSØó_öW÷^ö¸ZÑ£1DÐdyé_>xÆz|I¥ßÞ^»Ê%Bþð!¨ÃÉî%«>§ý¤|{/ÄïiöÖÓH,)$ÄûÁvð/þ3üVÔ¢feH0Ñ
êF?ZôZæztø3ûIk>*Yj71K Qò¸ÿï>?~Ðúõ=WCÚÍ0B²sJôUgK9®z7~$¾#°¿¾ýåÖ"²&ºß|CÑõ?ÛrkÙéöPF¤wÅrQ§yÝ4çf|ÅÿrýãøItÙ<ý/U¾N[ç$T¿ðM?¶xsS²|&_÷:WÎñBöQ²0®ï#[á¥%¿VÚ,mÇRI¥ø#ð×Áúçâ»xÐø<ïÏzËiM
çxÿà}¿Áæ¹¼´òÈ»%W¸=
|³¯éüLñµ¶n%æî÷nÔ·^ÕWNø)GÞ±ï^2ÿtëßü-&¯cªm
ÍËå»q^zâ³?à¾*KÚT±{w62¾ÚþɤÊk~xáÖûU|-½_\E¦Äé£óf¾Zðt!ÓüC.§
äVÊ6³xÆjjÍ9&½¬?i}WÀ?ÿe³ãÛag¯é¶é<OÕ¸êZüäñ·ÅÅñþ²u÷vÈ+@èzxê|Ôãbäjü;ý!jK2\bX9µ÷Ã_èþ,ÛDg®´ðcxG$C_O`9'ÍÜí§M&x·í_û|4o<[¨½9§,±Û6
½|_ûLü%ð/Âi4ë¿Þ\#2d«÷¯o5Ã5da§{´xÆÏKd÷¼¤9VÆ=«¸ø㻯x§Ã/qs²W/L×v§=îz×íüc¨éZö®ç³ëñ?ÿ`ý¥þ'jwúNª*FªÛ¸Ü%Ï;«Î§ªVR-þÏðO½WÂ?,añIúÓP,ÐòÈäÇzûOÀ¿LÖvVW6L#+ûÏ:××á)Z;)C»¯üUÖü#¡Ý]_N&sÑàÞ¾PãGü47Æ-N»inî5$¶<°~õ)KÞå"r»?FmD¤èݪ÷¼W»àÈ#-Ó,×Ö½W*xiIäyÃïXx;eÅÚÃv:^ú×Qâo_
´K¼+þ§¸¯Âs!©R¼±¤¢.>-~5M6Òúâ(î%!d'æAïY8ÐüEð[ÅK¬ÏteVbA$õÝÔ£ÌÌTï©ßü.ø×â=A#R¸Qp
¤zP|[ý«WBF´¢D|#s
ú7ÓÔÞé/þ=ëwPiqÌË0cÁaÔó[¿ext?»øÆÚI²¤bJÖÔ0îKLï¼Qû6|#ðÇïµ¥³°iìÌÚò$}+øSâ¯ø³ÁW¶ik¦ý¶.⣸®êT}òSÔèt¨ô¯ëzBÉtnì£qOé_^¯¼=á-
+AtxV4LäíÇöÙ~)S¦Ñ×hy¶ tëv{í¹·2Ã9=±_8|T¾ã
A&¾º[r1èEy§Í'#);³ê_iWßu%¸Ô'p71Ïòü;ÇRYÚ$ö¬Æ9_?"¾k2«ûØĪ»û|fÒtÆ¥7fMÊÜtõæïáË_¿T°ðúé>qEùíZæ5,!DúßÀ®iòClTÁ\t®cö¬ø]s¨Y¥£çÝüâtݯÃÞTy»5O-uío൤ÞL1ý¬ýãQ=+Ó>üwÄÿ
¯´k·Y/nö$*pÄðk×Ëéµï×±îÿ¼w¯|;øO£Û©ÜñÆ°:î*OË^ûøÅõÙ«Å°©7¼a¹ê¦½ªNÇE9ì¡Í§\]êº1ÉoöH3¹sé^ûBxJñG¾î÷]·{P¬S ô¯ÐrþVÔðêægÐÞ¹ÃKFà/$arµaá#Â÷¿i´7»&Æ>µõx
7ª8±9/ÛêihL*`ç#üS,Åg!º±9¯rm8´ÒÔ»{h,9êH¤f' d_.jC!#ä÷ »1Ôb±Sõí@gÊwÑ¿#(`.KÜúÓM î$&ÂjDoý=iòð¬'$úÓ0Op%zæ¿ËbAϯzi9ç®9 Àh'h9ïCf¬»Npp}{Pfúäõ9©æYyÉçµÿ(äóÐÕ\Oa.I?·çëAÑö¯!^¢ÏäòqÚÛlÔ&$õçGÆI8ÏëJd½&ìPå`Î
`KdóPo&á×¥7~Ó×4ã>á:R¼ß/sïViAÁïÞ0Éêiï4×'¹ô§G6,zOqS /y=)¾i
×5%X
ÎI$Å6Ys@ì"Å°y73Û¿4BvÔçó¨¤lr:9æy~¢¬=%e99iÄÄ};Ð0ÞwsÐÐò|ù'+çîx¤óòXòhÑÈ[¯ÓéJdfÆ'+J@1¤!ýsúѾd?ΡfaüBÒ·h¦M<]z}Ð8ÆxwMm.uYoUÏyô¯NîçØåXvÆ棬ÛxcÄ,±m¹RÕËn
)â¿^øpHL2N÷æF «RByàZcôÿ=e>\Óx%O|ÖÆñØÍUÐ-Þ±ô(RçG]áÏw~TsKä¹ÀTMtþ$áæØçiåf·6©i3H¼G B8$T-1lnÏ5²g¢ÑZy$ûÕi9ç8î;ÐÈ*ÍpèIÝÇAê*¦§8³yÇzhÍvÏéPÊü{~´B§-Ö§¬D³n>ýZ&F¾(ñÃîµ»§Ü+'ÌÄñÞ´[3J×u_í
Rîy$[#»OÝ5zU$bjáGS_æ«3ëðíd1ûJ2̬y g©ªý¤]GÙGAé^uô;
%ÝI4ê
Ã,þ§ÐTµàU7Á
Famine was killing the country. The Greek government continuously asked for a loan from the British occupation troops. As first aid, she received about 11 million pounds sterling in paper money "in the name of housing about 40 thousand British soldiers". One pound reached a high price, in a short time it grew fifty times. That's when the saying was born: "I'm as indebted as Greece."
At the demonstration on January 11, the Athens police disperse the workers. In Thessaloniki, many workers were wounded. Sofulis, under pressure from the union, has to ask for an explanation for the devaluation of the drachma. "The plutocracy is to blame for everything," he declares. "I promise that I will try to improve the position of the workers."
But in the following days, instead of the promised hopes, the government takes another step that "ensures" a further increase in inflation in the country. He announced a statement on economic, stabilization and financial assistance, "with Great Britain committing to give Greece a new loan of 10 million pounds sterling".
The newspaper "Rizospastis" revealed what this is really about. "By granting a loan of 10 million pounds sterling," writes the newspaper, "London ensured that it would not be obliged to return to Greece its gold, bullion worth 42 million pounds sterling, which in 1941 was sent for safekeeping in English banks."
In mid-January 1946, the head of the military-fascist organization "X", Colonel Grivas, sent an ultimatum to the minister-president in which he threatened that "if the government does not destroy the communists, his ksitos will do it with him". everything he can and knows, Grivas ordered the conquest of the city of Kalamata, the largest center in the Peloponnese.
About 1,200 well-armed people, foreseen by Manganas, liquidated the representatives of the local authorities. The Ksitos made a bloody feast. They took 84 citizens with them as hostages. "Elefterija" wrote that the core of Manganas' squad, as well as all 120 squads, are former officers, armed with weapons handed over by members of ELAS. According to verified data, Grivas's detachments had over 15 thousand rifles in the Peloponnese at that time.
-----------------------------
2856 Hist General Markos Dragan Kljakić Globus Zagreb Urednik Leo Mates Ljubljana Plava biblioteka
Glad je morila zemlju. Grčka vlada je neprekidno tražila zajam od britanskih okupacijskih trupa. Kao prvu pomoć dobila je u papirnom novcu oko 11 miliuna funti sterlinga "na ime smještaja oko 40 tisuća britanskih vojnika". Jedna funta dostizala je visoku cijenu, za kratko vrijeme narasla je pedeset puta. Tada je i nastala uzrečica: "Dužan sam kao Grčka."
Na demonstracijama 11. siječnja atenska policija rastjeruje radnike. U Solunu su mnogi radnici ranjeni. Sofulis, pod pritiskom sindikata, mora tražiti obrazloženje zbog devalvacije drahme. "Za sve je kriva plutokracija«, izjavljuje on. "Obećavam da ću se truditi da poboljšam položaj radnika."
Ali slijedećih tjadana, umijesto obećanih nada, vlada čini još jedan korak koji "osigurava" dalji porast inflacije u zemlji. Proklamirao je priopćenje o ekonomskoj, stabilizaciji i finansijskoj pomoći, "pri čemu se Velika Britanija obvezala da će dati Grčkoj novi zajam od 10 miliuna funti sterlinga".
List "Rizospastis" otkrio je o čemu se tu zapravo radi. "Davanjem zajma od 10 miliona funti sterlinga", piše list, "London se osigurao da ne bude u obavezi vratiti Grčkoj njeno zlato, poluge u vrijednosti 42 miliona funti sterlinga, koje su 1941. upućene na čuvanje u engleske banke."
Sredinom siječnja 1946. godine rukovodilac vojnofašističke organizacije »X«, pukovnik Grivas, uputio je ultimatum ministru predsjeedniku u kojem je zaprijetio da će, "ako vlada ne uništi komuniste, njegovi ksitosi to učiniti s njim", Da se ne šali i da bi potvrdio što sve može i ume, Grivas je naredio da se osvoji grad Kalamata, veći centar na Peloponezu.
Oko 1200 dobro naoružanih ljudi, predviđeno Manganasom, likvidiralo je predstavnike mjesnih organa vlasti Ksitosi su načinili krvavi pir. Sa sobom su kao taoce poveli i 84 građanina. "Elefterija" je pisala da su jezgro Manganasova odreda, kao i svih 120 odreda, bivši oficiri, naoružani oružjem koje su predali pripadnici ELAS-a. Prema proverenim podacima, Grivasovi odredi tada su na Peloponezu imali preko 15 tisuća pušaka.
Fuente: Ayuntamiento de Leganés. En la imagen: Jesús Gómez, alcalde de Leganés, durante su intervención en la Asamblea extraordinaria.
MEMORIA
Del análisis se reconocen 3 aspectos a considerar en el proyecto:
1ero. El barrio (Barrio Bellavista) cuenta con una historia y una tradición principalmente en su tipología de construcción; el barrio es esencialmente -en su origen- de uso habitacional, donde predomina la vivienda de tipo fachada continua, con patio interior.
2do. El terreno en particular a trabajar se encuentra en un lugar estratégico, con monumentos en su alrededor, La Chacona (casa de Pablo Neruda), la casa de Camilo Mori, etc., y que por estar en pendiente posee vistas al cerro y a la ciudad también.
Y 3ero. Existe una relación del terreno mismo con la plazoleta de la esquina del frente, que nos habla de una especie de contrapunto entre lleno y vació; que se quiere mantener de cierta forma.
Producto de la idea de mantener estos atributos y de que además se habla del Barrio Bellavista como un lugar donde el dinamismo y la vida continúan casi las 24 horas del día, se eligió el concepto de CONTINUIDAD; como base teórica del proyecto.
Por lo tanto se continuará en él con la tipología de vivienda de fachada continua del chile de antaño; pero repensándola y dándole un sentido contemporáneo; existirá una continuidad visual y física con el barrio y la ciudad; y se dará énfasis al contrapunto de lleno y vació que se vio en el lugar.
Estrategias Fundamento:
* El cuerpo arquitectónico se piensa y se moldea siguiendo en un principio la lógica de fachada corrida, pero que reinterpreta sus características; el volumen tradicional cerrado hacia el exterior se mantiene, y por el contrario; se abre hacia el interior generando un patio en el centro del edificio. Se propone un conector que recorre el cuerpo de forma longitudinal, tomando como base el corredor que circunda el perímetro de los patios interiores en la tipología mencionada. Se considera además un conector con el exterior, que es el mismo patio interior que se abre hacia Churre Manzur, dándole una estancia a éste paseo y manteniendo la idea de patio en las casas antiguas. Por último el volumen sigue la fachada continua y se amarra al lugar rematando en el auditorio que se asoma, alejando su altura a la casa contigua al proyecto.
* Cada lugar interior importante se conecta visualmente con uno exterior: La dirección con la casa de Neruda; El Café/Pub con el cerro San Cristóbal y El volumen del auditorio remata con una vista hacia lo más global, la ciudad.
Si bien el cuerpo arquitectónico es un continuo, podemos dividirlo programáticamente en 3: El lado sur hacia Antonia López de Bello, la administración; El lado oriente hacia el medianero, Café/Pub CEMú y El lado poniente elevado, el Centro de Eventos en sí.
* Como se dijo en un principio, existe un contrapunto entre el vacío de la plaza Camilo Mori y el terreno; el proyecto propone consolidar este atributo del lugar, llevando el volumen del auditorio mas cerca de la plaza y alejándolo del medianero oriente, tratando de dar fuerza a la idea de equilibrio entre la plaza y ahora el CEMú.
El cuerpo arquitectónico en si es una metáfora de esta característica de lleno y vacío (continuidad); ya que en su estructura pretende expresar el peso de un gran edificio en solo un contenedor; que es la lamina conformada por el piso, muro y loza; que genera ese mismo contrapunto con el vació que deja, siendo tanto la lamina llena, como el espacio vacío; igual de importantes para la imagen (forma) y los actos que en el se ejercen (programa).
La materialidad:
Se escoge para el proyecto, hormigón armado con moldajes vistos; que se piensa como continuador pétreo de los materiales mas usados antiguamente, y que además se muestra tal como es sin revestimientos. Hacia el interior y rescatando la luz natural de escoge un muro cortina que es serigrafiado dependiendo los grados de asoleamiento y privacidad.
La estructura:
El criterio estructural también trata de considerar el concepto base para la obra, la estructura es principalmente una lamina compuesta por: piso, muro exterior y loza; que recorre todo el cuerpo representando la continuidad; si bien por razones expresivas es este el modelo, por razones estructurales el sistema también contempla un eje de columnas alternadas que toman el lugar de un segundo muro estructural.
El ámbito sustentable:
Se proponen principalmente ámbitos de sustentabilidad pasiva.
Se establece un muro cortina que nutre de luz natural durante la mayor cantidad del día al edificio en su totalidad, pero que en los lugares donde se expone de mayor forma a los rayos solares directos es serigrafiado, lo que produce un filtro dejando pasar solo luz, además éste muro se retranquea conforme al ángulo de los rayos UV mas desfavorables, sirviendo la loza de alero y el piso de pasillo exterior (corredor).
Se propone en la loza del edificio ventanas cenitales en el costado contrario al muro cortina, de tal forma de generar ventilación por corriente cruzada.
Y se propone además un techo jardín que continua, en su vista de 5ta fachada, con el verde del Parque Metropolitano y que para nuestro caso aísla el edificio en su cubierta.
Povijest Kastva seže daleko u prethistorijsko doba, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. Vrijedno je nalazište ilirska nekropola pronađena u vrtači Mišinci podno Kastva. Tamo su Japodi (pripadnici jednoga od ilirskih plemena) u razdoblju od VI. do II. st. pr. n. e. pokapali svoje mrtve. U nekropolama su, između ostaloga, pronađeni primjerci nakita, dugmadi, ukrasnih igala.
Nije pouzdano utvrđeno po čemu je Kastav dobio ime. Neka tumačenja navode da je ime izvedeno od keltske riječi kast - stijena, a druga od latinske riječi castellum - utvrda, dvorac.
O srednjovjekovnoj živosti na području Kastavštine svjedoče do danas očuvani vrijedni spomenici - gradski Kaštel, gradska Loža i Volta, crkva sv. Jelene Križarice, Trg Lokvina, ruševna Crekvina i crkvica Sv. Trojice, ali i mnoštvo detalja ugrađenih u kamenu jezgru ovoga grada.
O iznimno bogatoj povijesti grada Kastva svjedoče zapisi u mnogim knjigama; pisani ga dokumenti navode u svim važnijim izdanjima koja se bave hrvatskom poviješću, pa i poviješću ovoga dijela Europe.
11326 R Kastav Grad sa sjevero-istočne strane Naklada Ljudevit Jelušić Kastav S. D. M. 4629 - 1900