View allAll Photos Tagged praznik
Crnogorsko narodno pozorište / Montenegrin National Theatre
Mjesec evropskog filma / Month of European Film
Pjer Žalica’s newest film is a decent yet anachronistic account of how the war in Bosnia 30 years ago still dictates life and the relationships between people.
Crnogorsko narodno pozorište / Montenegrin National Theatre
Mjesec evropskog filma / Month of European Film
I just finished my eggs for Orthodox Easter.
Hristos voskrese!
Upravo zavrsena i uslikana jaja za sutrasnji veliki praznik.
copyright: © FSUBF. All rights reserved. Please do not use this image, or any images from my photostream, without my permission.
Svi pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik svete velikomučenice Marine, u narodu poznat kao Ognjena Marija.
Ognjena Marija, sveta mučenica Marina, bila je rodom iz Antihije. Krstila se u 12 godini i zbog vere u Isusa Hrista stradala je u vreme cara Dioklecijana.
Prema narodnom verovanju, sveta Marina pali i kažnjava ognjem i kao sveti Ilija, koji kažnjava gromom.
U narodnom predanju čuvaju se primeri o vatri ili gromovima koji su u vrele praznične dane spalili žito, seno i domove ljudi koji su se ogrešili radeći na praznik Ognjene Marije.
Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine "gori nebo i zemlja", ne rade nikakvi poslovi.
Prema hrišćanskom predanju, sveta velikomučenica Marina posečena je mačem u 16. godini, u doba cara Dioklecijana.
U nekim pravoslavnim crkvama slavi se kao Margarita Antiohijska, koja je postradala zbog vere u Hrista. Mošti su joj se nalazile u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka nalazi u svetogorskom manastiru Vatopedu.
U manastiru Svete Marine u Albaniji, na planini Longa iznad Ohridskog jezera, počivaju njene čudotvorne i svete mošti, koje posećuju i pravoslavni i muslimani.
Svetiteljka se i u istočnom i u zapadnom slikarstvu predstavlja sa krstom i palmom, simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama i često sa kućama u plamenu u njenoj pozadini.
Ognjenu Mariju neke pravoslavne porodice obeležavaju kao krsnu slavu.
U crkvenom kalendaru praznik nije obeležen "crvenim slovom", ali se ipak veoma poštuje i u crkvi u narodu.
Tri kralja u posjetu djetetu Isusu pod našim božićnim drvcem...
(Jaslice su djelo mog oca, izradio ih je dok sam bila malo dijete, oko 1955.)
Bogojavljenje, Sveta tri kralja, kršćanski je blagdan koji slavi objavu Boga Sina kao čovjeka u liku Isusa Krista. U zapadnom kršćanstvu, na praznik se prisjeća posjeta trojice mudraca djetetu Isusu.
Three kings visiting the child Jesus under our Christmas tree...
(The manger scene is my father's work, he made it as I was a little child, about 1955).
Epiphany, Three Kings' Day, is a Christian feast day that celebrates the revelation of God the Son as human in Jesus Christ. In Western Christianity, the feast commemorates the visit of the Magi to the Christ child.
made for the Feast of the Ascension of Mother of God
Храм Рождества Христовог, Пирот, Србија
Nativity church, Pirot, Serbia
NATALE 2016
A tutti gli amici flickeriani che conosco personalmente,a tutti quelli che conoscerò appena mi sarà possibile,a tutti gli amici che,purtroppo,rimarranno tali solo virtualmente auguro:
BUONE FESTE
HAPPY HOLIDAYS
JOYEUSES FÊTES
BOAS FESTAS
Zoriontsu oporrak
Veselé svátky
Sretni blagdani
LAETHANTA SAOIRE Happy
GELUKKIGE VAKANTIE
WESOŁYCH ŚWIĄT
СЧАСТЛИВЫЕ ПРАЗДНИКИ
СРЕЋНИ ПРАЗНИЦИ
Vesele praznike
FIESTAS
GOD JUL
Kellemes ünnepeket
CANON EOS 600D con ob. CANON EF 50mm f./1.8 II
All images and photography © Tanjica Perovic
►►► Redbubble store
►►► Society6 store
►►► Fine Art America store
►►► Threadless T-shirts and store
►►► Getty images stock photography
►►► Pinterest inspiration and ideas
Herceg Novi is a coastal town in Montenegro located at the entrance of Bay of Kotor (Boka Kotorska) near Orjen mountain. Famous Carnival in February is Praznik mimoze.
Uvek postoji neko ili nešto što čeka na tebe, nešto jače, inteligentnije, poganije, humanije, izdržljivije, nešto veće, nešto bolje, nešto gore, nešto s očima TIGRA, čeljustima AJKULE, nešto luđe od ludosti, razumnije od razuma, uvek postoji neko ili nešto što čeka na tebe dok navlačiš cipele, ili dok spavaš ili dok prazniš kantu za smeće ili maziš mačku ili pereš zube ili slaviš praznik; uvek postoji neko ili nešto što ČEKA NA TEBE. Budi totalno svestan toga, pa kad se desi bićeš maksimalno spreman. U međuvremenu, DOBAR TI DAN ukoliko si još tu, ja mislim da jesam - evo baš sam oprljio prste ovom cigaretom.
Il monumento sul Molo San Marco con l’iscrizione: “Al fatidico dono della Serenissima esulta il cuore di Fiume, ripalpita d’antichi ricordi il Carnaro di Dante, plaude da tutti i seni sposo fedele l’Adriatico – 2.9.1926”.
------------------------------------------------------
8402 R Fiume Rijeka Molo San Marco e Monumento ai Caduti a Fiume Criterion (1926). Mletački lav Sv. Marka na Molo San Marco (današnji gat Karoline Riječke) kao poklon Venecije. (02.IX.1926. - 03.V.1945.)
Nekada je na dijelu današnjeg Gata Karoline Riječke stajao spomenik - mletački lav, dar Venecije gradu Rijeci u povodu desetgodišnjice pripajanja Rijeke majci Italiji. Tamo je bio cijelih 19 godina, od svečanog postavljanja 02.09.1926. do razaranja 03.05.1945. godine. Donosimo fotografije i ekskluzivno po prvi put na netu - nacrte ovog spomenika!
02. rujna 1926. na godišnjicu aneksije Rijeke Italiji, postavljen je spomenik "Mletački lav" na Molo San Marco (današnji gat Karoline Riječke), kao poklon Venecije. Bio je posvećen poginulim talijanskim dobrovoljcima, a na vrhu je dominirao krilati lav sv. Marka. Model lava bio je djelo kipara Urbana Nona, u kamenu ga je isklesao Gaggio, a bio je predan Rijeci uz zaneseni govor grofa Pietra Orsinija, gradonačelnika Venecije. Na spomeniku je bio upisan datum rimskim brojevima: II. IX. MCMXXVI. Spomenik je imao natpise na obje strane.
Strana prema moru:
Original:
Fiume
ricorda i nomi
dei suoi figli
caduti
per la patria
nella guerra
di redenzione
Annibale Noferi
Mario Angheben
Vittorio de Marco
Ipparco Baccich
Prijevod:
Rijeka
se sjeća imena
svojih sinova
palih
za domovinu
u ratu
za spasenje
Annibale Noferi
Mario Angheben
Vittorio de Marco
Ipparco Baccich
Strana prema gradu
Original:
Al fatidico dono
della Serenissima
esulta
il cuore di Fiume
ripalpita
d'antichi ricordi
il Carnaro di Dante
plaude
da tutti i seni
Sposo fedele
l'Adriatico
II. IX. MCMXXVI
Prijevod:
Na sudbonosnom daru Mlečana
likuje
srce Rijeke
trepereći
na stara sjećanja Danteovog Kvarnera
plješće
punih grudi
Vjerni sudrug
Jadran
2.9.1926
croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1544.15
Spomenik je srušen 3. svibnja 1945 tokom njemačkog bombardiranja i povlačenja iz Rijeke i potom uzidan u mol prilikom njegove obnove. O tome piše Giulio Scala u svom svjedočanstvu o zadnjim danima njemačke okupacije:
"Mattino del 3 maggio 1945: Da una feritoia del bunker potei osservare i guastatori tedeschi che facevano saltare per aria i moli del porto, compreso il molo San Marco con il suo bel leone di marmo bianco. Sul bunker cadde una pioggia di pietre e rottami. Le truppe di Tito erano già in città."
Lavovi su kao državno obilježje Mletačke Republike i kao spomenici od početka bili ponajprije simboli. Oni su se za mnoge na hrvatskoj obali Jadrana tijekom prve polovice 20. stoljeća od neutralnih i svima prihvatljivih znakova prošlosti pretvorili u simbole agresivne fašističke politike. To je poticala promidžba fašističke Italije, koja je dosljedno promicala lava sv. Marka kao simbol talijanstva Dalmacije , Kvarnera i Istre te ga je koristila kao argument za svoje teritorijalne pretenzije.
Arturo Marpicati: Praznik Lava
Naređenje za pokret: barke, gliseri, jedrilice, parobrodi. Svi ujutro iz Opatije za Rijeku, da bi se našli u deset sati u luci pred gatom kod Danteovog trga, koji će od tog dana nositi ime „Gat Svetog Marka“.
Jer je danas u Rijeci veliko slavlje. Slavi se mladi lav Sv. Marka. Simpatično je da su se uz nas spontano mobilizirali i njemački, bečki te mađarski turisti.
Fiumani su ga čekali dosta dugo. Evo svetog lava najdivnije Republike, evo ga ponosnog, krilatog, uzvišenog, nadmenog i lijepog, na vrhu elegantnog i ukusno ukrašenog mramornog pijedestala, kao da je odjednom odlučio čuvati vode Kvarnera.
Inauguriran je tek pred par trenutaka, ali svima nama koji ga gledamo već se doimlje tako poznat.
Simboličan je to dar Venecije. I zaista značajno umjetničko djelo. Izrađeno je venecijanskim rukama po predivnim predlošcima kipara Umberta Nona.
Lav Sv. Marka na svim jadranskim rivama, uključujući i onu riječku, gdje je zbog naročitih povijesnih događaja ostao kratko vrijeme, tijekom mnogih stoljeća bio je pravi simbol talijanstva: bio je pobjedničkim znakom najveće pomorske republike na svijetu, Venecije kraljevske, ratničke i trgovačke, nepobjedivi bedem kršćanstva i zapadne civilizacije nasuprot Polumjesecu; potvrđujući volju, snagu vlasti i moć latinske rase.
I dok se pod plavim i svijetlim nebom ukazao krilati venecijanski lav, svatko je mislio na lavove dalmatinskih gradova, na predivnog lava iz Šibenika, iščupanog sa utvrde Sv. Nikole od strane Francuza, i kojeg je sam Franjo Josip – iako sam nije bio plemenite latinske krvi – želio vratiti na njegovo drevno mjesto; lava kojeg su ovih dana opet nedostojno zlostavljali neuznapredovali potomci Uskoka, nekoć pobijeđeni od strane venecijanskih kapetana, i opet nedavno od strane talijanskih boraca. Svatko je s tugom mislio na Split, Trogir, Rab, Krk, Dubrovnik.
Eto zašto je natpis na ovom spomeniku želio zabilježiti odobravanje i trepet svih vjernih obala Jadrana:
Sudbonosnom daru Mlečana likuje srce Rijeke,
trepereći na stara sjećanja Danteovog Kvarnera,
plješće punih grudi, vjerni suprug, Jadran.
Eto zašto je, po mome mišljenju, s neizmjernom budnom tugom D’Annunzio, taj nezadovoljni jadranski gusar, bolan ali pouzdan prorok svojim prijateljima i drugovima legionarima dodijeljivao posvete koje su zapravo prisvajanja: „Vojvoda Dubrovnika“, „Knez Splita“, „Markiz Trogira“.
Hoće li ratnička i fašistička italija okruniti ova nadanja?
Sigurno je da Duce priprema vas i vašu djecu za sunčane dane snage i slave.
Za sve zemlje kojih se zaslijepljenost i nezainteresiranih rukovoditelja odrekla, stižu poput kvarnerskim maestralom nošene krilate i žarke riječi s Krka, otoka koji ne samo pamti antičku prošlost, već u srcu čuva spomen na okupaciju bratskih D’Annunzijevih legionara. Jedan žitelj Krka, u ime svih tih ponosnih otočana, hrabro nam je prenio ovaj pozdrav.
Himna je to ljubavi i boli, ali i pjesma nadanja i vjere:
„Fiumani, braćo, danas će se u plavetnilu Kvarnera ogledati sveti lav kojeg Venecija, majka svih nas, vama pokloniše.
Ustreptali smo dočekali ovu vijest. S kraja Italije, okrenut prema istoku, lav će gledati otrgnutu Dalmaciju, naš Krk koji s nestrpljenjem očekuje dan za koji je siguran da će doći.
Kad su Hrvati srušili našeg lava s gradskih vrata Porta Pisana (istočna vrata grada Krka, op. prev.), nije se naša vjera ugasila, naša nada zadrhtala. Bože, nije nimalo! Krhotine lava koje poput vrijednih relikvija čuvamo u našim kućama stalno nam tiho govore slatke riječi: „Čekajte i nadajte se!“ I mi čekamo, sigurni da će se riječ našeg srca ostvariti. I nova gesta Venecije znači za nas novo obećanje. Lav će znati pronaći svoje puteve, ponovo proći svojim tragovima.“
Još je toga mladić s Krka govorio, uz živo odobravanje i slavljeničke uzvike mase, nagurane po obali i barkama.
Gdje se ovako govori, talijanstvo ne može biti ugušeno, ne može biti izbrisano. Koliko ponosa i svjetla u tom bolnoj pjesmi s Krka. I kako ta pjesma, spokojna i upozoravajuća, odudara od vulgarnih uvreda koje krekeću jugoslavenski časopisi protiv naše vojske, naše pobjede, našeg fašističkog žara!
Kratka i brza proslava je završila. Vraćamo se u Opatiju.
Stranci su sve promatrali s očiglednim zanimanjem, i odlaze vidljivo uvjereni i dirnuti.
Rijeka je mirna; mirna je i granica; nema nikakve mobilizacije, osim u uzburkanoj mašti provincijskih novinara.
Ali u Rijeku se vratio veličanstveni lav, ponosan i ohol!
A Krk plače za sve venecijanske sestrice iz Dalmacije.
I što sada? Hoće li se moći u ovom ljetnjem i slatko plavom osmjehu Kvarnera vidjeti na svijetlom horizontu znakovi budućnosti, i ponoviti nezaustavljivi uzvik koje iz svih grudi nose valovi Jadrana „Viva San Marco“?
croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1544.msg116193#m...
It is a popular local tradition in Serbia to make 40 small bread buns covered with honey and grated walnuts on the day of commemoration of the St 40 martyrs of Sebaste (9/22 March), which is today.
Also, newly-weds celebrate the first year of their marriage and receive a lot of presents this day:
Here's the recipe:
1kg white flour
1 tea-cup oil
1 tea-cup sugar
0,5 l carbonated fizzy mineral water
25g yeast
1 lemon (its juice + it is grated)
1 tea-spoon of salt
honey, grated walnuts
The dough should be made soft, not too much flour in it and it should be stirred with a wooden spoon, not necessarily with hands. Leave it to rise well. It can stay in the fridge overnight and be baked the next morning. Bake it briefly in hot oven.
Spread honey and sprinkle grated walnuts over them.