A Rose Beneath a Snow Cap
A Rose Beneath a Snow Cap
Winter opened its doors again — softly, almost unnoticed — and placed a gentle snow cap on a rose that still holds the fragrance of a distant youth.
Watching it between cold air and morning light, I feel that familiar warmth my mother carried in her smile, in the garden where roses bloomed even when the seasons weren’t on their side.
This rose resists the frost just as memories resist time.
And that’s why it belongs to my Roses of My Mother series — a quiet tale of resilience, tenderness, and everything that stays within us no matter how the seasons turn.
Ruža pod snježnom kapom
Zima je ponovno otvorila svoja vrata — tiho, gotovo nenametljivo — i položila prvu kapu snijega na ružu koja još uvijek čuva mirise neke davne mladosti.
Gledam je tako, između hladnoće i svjetla, i osjetim onu staru toplinu koju mi je majka uvijek nosila u osmijehu, u vrtu gdje su ruže cvjetale i kad im vrijeme baš i nije bilo naklonjeno.
Ova ruža prkosi studeni kao što uspomene prkose vremenu.
I baš zato pripada albumu Roses of My Mother — kao mala priča o upornosti, nježnosti i svemu što ostaje u nama, ma koliko se godišnja doba mijenjala.
A Rose Beneath a Snow Cap
A Rose Beneath a Snow Cap
Winter opened its doors again — softly, almost unnoticed — and placed a gentle snow cap on a rose that still holds the fragrance of a distant youth.
Watching it between cold air and morning light, I feel that familiar warmth my mother carried in her smile, in the garden where roses bloomed even when the seasons weren’t on their side.
This rose resists the frost just as memories resist time.
And that’s why it belongs to my Roses of My Mother series — a quiet tale of resilience, tenderness, and everything that stays within us no matter how the seasons turn.
Ruža pod snježnom kapom
Zima je ponovno otvorila svoja vrata — tiho, gotovo nenametljivo — i položila prvu kapu snijega na ružu koja još uvijek čuva mirise neke davne mladosti.
Gledam je tako, između hladnoće i svjetla, i osjetim onu staru toplinu koju mi je majka uvijek nosila u osmijehu, u vrtu gdje su ruže cvjetale i kad im vrijeme baš i nije bilo naklonjeno.
Ova ruža prkosi studeni kao što uspomene prkose vremenu.
I baš zato pripada albumu Roses of My Mother — kao mala priča o upornosti, nježnosti i svemu što ostaje u nama, ma koliko se godišnja doba mijenjala.