vocnesadnice
Kruška, vodeće sorte krušaka Slika
Pokretači i nosioci napretka su bitni faktori za voćarstvo
VODEĆE SORTE KRUŠKE
Među brojnim umereno-kontinentalnim voćnim vrstama, kruška zauzima jedno od centaralnih mesta u ljudskoj ishrani. Ona je od starina gajena u baštama ljubitelja voća na svim kontinentima. Kruška je jedna od najstarijih voćnih vrsta. O rasprostarnjenosti kruške i značaju njenih plodova u ishrani anatičkih naroda pisali su Plutarh i Plinije pre naše ere. Kruška (Pyrus sp.) vodi poreklo iz Azije. Severozapadni priplaninski predeli Himalaja odlikuju se velikim bogastvom formi kruške. Ksnije se sa ovog područja širila u Iran, Malu Aziju, pa preko Grčke u Evropu i na ostale kontinente. Prepostavlja se da su prve pitome kruške donete iz Grčke i Turske, a kasnije i iz Italije. Morfološko - biološke osobine kruške Kruška je dugovečna voćka koja u povoljnim ekološkim uslovima može da živi do 200 godina. Njena kruna može da dostigne velike razmere ( do 20m visine). Uprirodi se razvija piramidalna ili široko piramidalna kruna. Kruška prorodi posle 4-6 godina, što zavisi od podloge, sorte i primenjene tehnike gajenja. Kruška kao višegodišnja drvenasta listopadna cvetnica sastoji se od vegetaticnih i frutifikacionih oragana. Vegetativni organi su koren, stablo i list, afruktifikacioni organi su cevt,seme i plod. Koren je osnovni vegetativni organ kruške. Koren učvršćuje biljku u zemljište i iz zemljišta, usisava u vodi rastvorene mineralne hranljive materije i prenosi u stablo. Kruška obrazuje vertikalni i horizontalni koren. Vertikalni koren prodire duboko u zemljište i slabo se grana, dok se horizontalni razvija paralelno sa površinom, dobro se razgranjava i obiluje korenovim dlačicama. Kruna se sastoji od skeletnih (debljih i jačih) i tanjih obrastajućoh grana na kojima su pupoljci, lišće i plodovi. Kruna kruške je različite veličine, strukture i oblika, što yavisi od naslednih osobina sorte a zatim od podloge, položaja, zemljišta i visine debla. Rodne grančice kod kruške su: vite rodne grančice, krute rodne grančice, prštenasti izraštaji, rodni kolači i složeno rodno drvo. Rodno drvo koje nosi rodne grančice sa starošću smanjuje produkativnost. Najproduktivnije rodno drvo je do 8 godina starosti, mada je taj vek kod nekih sorti znatno kraći i svodi se svega na 4 godine. Cvetanje. Sve sorte krušaka ne cvetaju istovremeno. Na početak, tok i trajanja cvetanja posebno utiču meterološki činioci i biološko nasledne osobine sorte i podloge. U našim agrotehničkim uslovima kruške cvetaju u drugoj dekadi aprila. Prema vremenu cvetanja, sve sorte krušaka podeljene su na 4 grupe: ranocvetne, srednje ranocvetne, srednje poznocvetne i poznocvetne. Odnosi oplođivanja. Sve sorte su samobesplodene (autosterilne). Tako da su sve sorte krušaka upućene na oligamno oplođavanje ( stranooplođavanje) to je poznavanje perioda njihovog cvetanja i odnos oplođenja od ogromnog značaja, zato što se međusobno mogu oploditi onda kada se vreme cvetanja pojedinih sorti podudara. 2.2. Ekološki uslovi za gajenje krušaka Da bi se postigli visoki i ustaljeni prinos i dobar kavalitet plodova kruška zahteva umerenu klimu sa dosta sunca i toplote i dovoljno vlage. Dobro uspeva na niskim i na višim nadmorskim visinama, čak i do 1000 metara. Najbolja aktivnost korena je pri temperaturi od 15-180C. Kruška zahteva dosta svetlosti a to se vidi i po tome što većina sorti ima retku i visoku krunu. Svetlost pozitivno utiče na kvalitet plodova. U nedostatku svetlosti obrazuje se manji broj cvetnih pupoljaka. Potrebe kruške za vodom mnogo su skromnije nego kod jabuke. Njen kren je dublji te može uzimati vodu iz dubljih slojeva. Najbolja su umereno vlažna zemnljišta. Kruška je priličan probirač u pogledu zemljišta i ako uspeva na različitim zemljištima. Da bi se postigao visok prinos i dobar kvalitet plodova kruška zahteva plodna, duboka, dovoljno propustivljiva i umereno vlažna zemljišta. Vodeće sorte krušaka: Rana moretinijeva ( Butira Precoce Morettini) - Italijanska je sorta, uvedena u proizvodnju početkom šezdesetih godina. Plodovi zru krajem jula. Srednje su krupni i kruškastog oblika. Osnovna boja pokožice je zelenkasto žuta, sa sunčane strane prekrivena bledim rumenilom. Meso je sočno, topivo, slatko nakiselog ukusa i veoma dobrog kvaliteta. Drvo je srednje bujno. Sa dunjom nema dobar afinititet pa se kalemi preko posrednika. Trevuška ( Willam) - Francuska je sorta, otkrivena daleke 1862 godine. Plodovi zru početkom avgusta. Srednje su krupni i ovalno čigrastog oblika. Osnovna boja pokožice je zelenkasto žuta sa sunčane strane prekrivena crvenilom. Mezorkap je sočan, topiv, slatko nakiseo i aromatičan. Plodovi su pogodni kao stono voće, koriste se i za preradu, posebno u kompot, đžem i rakiju. Drvo je kržavo i izrazito sklono partenokapiji. Nije dovoljno kompatibilna sa dunjom. Viljamovka (Willam) - Nalazi se na vodećem mestu na sortnim listama svih zemalja sveta gde se gaji kruška. Danas se smatra „kraljicom“ krušaka jer plod ima polivalentnu upotrebnu vrednost, kakvu nema ni jedna do danas poznata sorta kruške. Plodovi za berbu pristižu u poslednjoj dekadi avgusta, ali ih je zbog sklonosti opadanju pred berbu, potrebno brati 7-10 dana pre. Srednje su krupni do krupni, prosečne mase oko 180 g i ujednačeni. Oblika su kruškastog, ali nepravilnog izduženog sa neravninama po površini. Na drvetu, plodovi su zelenkasti, a u fazi tehnološke zrelosti dobijaju slamasto žutu boju koja je sa sunčane strane prekrivena blagim rumenilom. Na pokožici ploda nalaze se sitne i guste tačkice koje joj daju posebnu atraktivnost. Mezorkap je žućkast, sočan, topiv. Ukus je slatko nakiseo i osvežavajući, odlične arome. Drvo je kržljavo do srednje bujno i rodno, sklono partenokarpiji. Inkompatibilna je sorta sa dunjom pa se kalemi preko posrednika. Boskova bočica ( Beurre Bosc) - Belgijska je sorta, odabrana 1819 godine. Gaji se u svim voćarskim zemljama sveta. Plodovi zru polovinom septembra, a čuvaju se u hladnjačama do sredine januara. Srednje su krupni do krupni i imaju flaškast oblik. Mezokarp je sočan, topiv, slatko nakiseo i aromantičan, najpodesniji za jelo u svežem stanju. Drvo je bujno. Nije podudarna sa dunjom kao podlogom. Abe fetel ( Abbe Fetel) - Otkriven je u Francuskoj 1866 godine. Gaji se u mnogim voćarskim zemljama sveta. Plodovi zru u drugoj polovini septembra, ali se beru oko dve sedmice ranije. Srednje su krupni do krupni sa karakterističnim konično izduženim oblikom. Boja pokožice je zelenkasto žuta, isprskana rđastim tačkicama. Mezokarp je sočan, srednje topiv i slatko nakiseo. Drvo je srednje bujno i kompatibalno sa dunjom. Pakhams trijumf ( Pachams Triumph) -Sorta je pronađena u Australiji 1896 god., a u Evropi je uneta 1946. Plodovi se beru karajem septembra, a koriste se tek od sredine oktobra. U hladnjačama se mogu čuvati do kraja februara. Krupni su do vrlo krupni i imaju izduženo gukast oblik. Osnovna boja pokožice je žućakasto zelena, a u fazi pune zrelosti slamasto žuta. Mezokarp je sočan, slatko nakiseo i veoma kavalitetan, prijatne arome. Drvo je srednje bujno i rodno. Nema dobar afinitet sa dunjom. Krasanka ( Passe Crassane) - Proizvedena je u Francuskoj 1845 god., a u proizvodnji uvedena 1855. Plodovi se beru u prvoj polovini oktobra, a za jelo stižu početkom novembra. U hladnjači do maja. Po krupnoći pripadaju kategoriji krupnih do vrlo krupnih, apo obliku su sverični. U fazi berbe, pokožica je maslinasto zelena, akasnije dobija žućkasto zelenu, prekrivenu rđastim tačkicama. Mezokarp je zrnaste strukture, sočan, topiv i vinasto nakiselog ukusa. Drvo je kržljavo. Zahteva kalemljenje na dunju sa kojom ima dobar afinitet jer se na sejancu dobijaju plodovi slabog kavaliteta. Za informacije o kruškama, sortama, kao i za sadnice kruške pozovite : 063/784-33-14 Rasadnik Antić , Ljubava, Krusevac
Do novog čitanja Aleksa
Sa websajta:Kruška, vodeće sorte krušaka
Kruška, vodeće sorte krušaka
www.vocnesadnicerasadvinovaloza.com/novosti-vocne-sadnice...
Kruška, vodeće sorte krušaka Slika
Pokretači i nosioci napretka su bitni faktori za voćarstvo
VODEĆE SORTE KRUŠKE
Među brojnim umereno-kontinentalnim voćnim vrstama, kruška zauzima jedno od centaralnih mesta u ljudskoj ishrani. Ona je od starina gajena u baštama ljubitelja voća na svim kontinentima. Kruška je jedna od najstarijih voćnih vrsta. O rasprostarnjenosti kruške i značaju njenih plodova u ishrani anatičkih naroda pisali su Plutarh i Plinije pre naše ere. Kruška (Pyrus sp.) vodi poreklo iz Azije. Severozapadni priplaninski predeli Himalaja odlikuju se velikim bogastvom formi kruške. Ksnije se sa ovog područja širila u Iran, Malu Aziju, pa preko Grčke u Evropu i na ostale kontinente. Prepostavlja se da su prve pitome kruške donete iz Grčke i Turske, a kasnije i iz Italije. Morfološko - biološke osobine kruške Kruška je dugovečna voćka koja u povoljnim ekološkim uslovima može da živi do 200 godina. Njena kruna može da dostigne velike razmere ( do 20m visine). Uprirodi se razvija piramidalna ili široko piramidalna kruna. Kruška prorodi posle 4-6 godina, što zavisi od podloge, sorte i primenjene tehnike gajenja. Kruška kao višegodišnja drvenasta listopadna cvetnica sastoji se od vegetaticnih i frutifikacionih oragana. Vegetativni organi su koren, stablo i list, afruktifikacioni organi su cevt,seme i plod. Koren je osnovni vegetativni organ kruške. Koren učvršćuje biljku u zemljište i iz zemljišta, usisava u vodi rastvorene mineralne hranljive materije i prenosi u stablo. Kruška obrazuje vertikalni i horizontalni koren. Vertikalni koren prodire duboko u zemljište i slabo se grana, dok se horizontalni razvija paralelno sa površinom, dobro se razgranjava i obiluje korenovim dlačicama. Kruna se sastoji od skeletnih (debljih i jačih) i tanjih obrastajućoh grana na kojima su pupoljci, lišće i plodovi. Kruna kruške je različite veličine, strukture i oblika, što yavisi od naslednih osobina sorte a zatim od podloge, položaja, zemljišta i visine debla. Rodne grančice kod kruške su: vite rodne grančice, krute rodne grančice, prštenasti izraštaji, rodni kolači i složeno rodno drvo. Rodno drvo koje nosi rodne grančice sa starošću smanjuje produkativnost. Najproduktivnije rodno drvo je do 8 godina starosti, mada je taj vek kod nekih sorti znatno kraći i svodi se svega na 4 godine. Cvetanje. Sve sorte krušaka ne cvetaju istovremeno. Na početak, tok i trajanja cvetanja posebno utiču meterološki činioci i biološko nasledne osobine sorte i podloge. U našim agrotehničkim uslovima kruške cvetaju u drugoj dekadi aprila. Prema vremenu cvetanja, sve sorte krušaka podeljene su na 4 grupe: ranocvetne, srednje ranocvetne, srednje poznocvetne i poznocvetne. Odnosi oplođivanja. Sve sorte su samobesplodene (autosterilne). Tako da su sve sorte krušaka upućene na oligamno oplođavanje ( stranooplođavanje) to je poznavanje perioda njihovog cvetanja i odnos oplođenja od ogromnog značaja, zato što se međusobno mogu oploditi onda kada se vreme cvetanja pojedinih sorti podudara. 2.2. Ekološki uslovi za gajenje krušaka Da bi se postigli visoki i ustaljeni prinos i dobar kavalitet plodova kruška zahteva umerenu klimu sa dosta sunca i toplote i dovoljno vlage. Dobro uspeva na niskim i na višim nadmorskim visinama, čak i do 1000 metara. Najbolja aktivnost korena je pri temperaturi od 15-180C. Kruška zahteva dosta svetlosti a to se vidi i po tome što većina sorti ima retku i visoku krunu. Svetlost pozitivno utiče na kvalitet plodova. U nedostatku svetlosti obrazuje se manji broj cvetnih pupoljaka. Potrebe kruške za vodom mnogo su skromnije nego kod jabuke. Njen kren je dublji te može uzimati vodu iz dubljih slojeva. Najbolja su umereno vlažna zemnljišta. Kruška je priličan probirač u pogledu zemljišta i ako uspeva na različitim zemljištima. Da bi se postigao visok prinos i dobar kvalitet plodova kruška zahteva plodna, duboka, dovoljno propustivljiva i umereno vlažna zemljišta. Vodeće sorte krušaka: Rana moretinijeva ( Butira Precoce Morettini) - Italijanska je sorta, uvedena u proizvodnju početkom šezdesetih godina. Plodovi zru krajem jula. Srednje su krupni i kruškastog oblika. Osnovna boja pokožice je zelenkasto žuta, sa sunčane strane prekrivena bledim rumenilom. Meso je sočno, topivo, slatko nakiselog ukusa i veoma dobrog kvaliteta. Drvo je srednje bujno. Sa dunjom nema dobar afinititet pa se kalemi preko posrednika. Trevuška ( Willam) - Francuska je sorta, otkrivena daleke 1862 godine. Plodovi zru početkom avgusta. Srednje su krupni i ovalno čigrastog oblika. Osnovna boja pokožice je zelenkasto žuta sa sunčane strane prekrivena crvenilom. Mezorkap je sočan, topiv, slatko nakiseo i aromatičan. Plodovi su pogodni kao stono voće, koriste se i za preradu, posebno u kompot, đžem i rakiju. Drvo je kržavo i izrazito sklono partenokapiji. Nije dovoljno kompatibilna sa dunjom. Viljamovka (Willam) - Nalazi se na vodećem mestu na sortnim listama svih zemalja sveta gde se gaji kruška. Danas se smatra „kraljicom“ krušaka jer plod ima polivalentnu upotrebnu vrednost, kakvu nema ni jedna do danas poznata sorta kruške. Plodovi za berbu pristižu u poslednjoj dekadi avgusta, ali ih je zbog sklonosti opadanju pred berbu, potrebno brati 7-10 dana pre. Srednje su krupni do krupni, prosečne mase oko 180 g i ujednačeni. Oblika su kruškastog, ali nepravilnog izduženog sa neravninama po površini. Na drvetu, plodovi su zelenkasti, a u fazi tehnološke zrelosti dobijaju slamasto žutu boju koja je sa sunčane strane prekrivena blagim rumenilom. Na pokožici ploda nalaze se sitne i guste tačkice koje joj daju posebnu atraktivnost. Mezorkap je žućkast, sočan, topiv. Ukus je slatko nakiseo i osvežavajući, odlične arome. Drvo je kržljavo do srednje bujno i rodno, sklono partenokarpiji. Inkompatibilna je sorta sa dunjom pa se kalemi preko posrednika. Boskova bočica ( Beurre Bosc) - Belgijska je sorta, odabrana 1819 godine. Gaji se u svim voćarskim zemljama sveta. Plodovi zru polovinom septembra, a čuvaju se u hladnjačama do sredine januara. Srednje su krupni do krupni i imaju flaškast oblik. Mezokarp je sočan, topiv, slatko nakiseo i aromantičan, najpodesniji za jelo u svežem stanju. Drvo je bujno. Nije podudarna sa dunjom kao podlogom. Abe fetel ( Abbe Fetel) - Otkriven je u Francuskoj 1866 godine. Gaji se u mnogim voćarskim zemljama sveta. Plodovi zru u drugoj polovini septembra, ali se beru oko dve sedmice ranije. Srednje su krupni do krupni sa karakterističnim konično izduženim oblikom. Boja pokožice je zelenkasto žuta, isprskana rđastim tačkicama. Mezokarp je sočan, srednje topiv i slatko nakiseo. Drvo je srednje bujno i kompatibalno sa dunjom. Pakhams trijumf ( Pachams Triumph) -Sorta je pronađena u Australiji 1896 god., a u Evropi je uneta 1946. Plodovi se beru karajem septembra, a koriste se tek od sredine oktobra. U hladnjačama se mogu čuvati do kraja februara. Krupni su do vrlo krupni i imaju izduženo gukast oblik. Osnovna boja pokožice je žućakasto zelena, a u fazi pune zrelosti slamasto žuta. Mezokarp je sočan, slatko nakiseo i veoma kavalitetan, prijatne arome. Drvo je srednje bujno i rodno. Nema dobar afinitet sa dunjom. Krasanka ( Passe Crassane) - Proizvedena je u Francuskoj 1845 god., a u proizvodnji uvedena 1855. Plodovi se beru u prvoj polovini oktobra, a za jelo stižu početkom novembra. U hladnjači do maja. Po krupnoći pripadaju kategoriji krupnih do vrlo krupnih, apo obliku su sverični. U fazi berbe, pokožica je maslinasto zelena, akasnije dobija žućkasto zelenu, prekrivenu rđastim tačkicama. Mezokarp je zrnaste strukture, sočan, topiv i vinasto nakiselog ukusa. Drvo je kržljavo. Zahteva kalemljenje na dunju sa kojom ima dobar afinitet jer se na sejancu dobijaju plodovi slabog kavaliteta. Za informacije o kruškama, sortama, kao i za sadnice kruške pozovite : 063/784-33-14 Rasadnik Antić , Ljubava, Krusevac
Do novog čitanja Aleksa
Sa websajta:Kruška, vodeće sorte krušaka
Kruška, vodeće sorte krušaka
www.vocnesadnicerasadvinovaloza.com/novosti-vocne-sadnice...