mig-17
SOKO J-22 Orao
SOKO J-22 Orao je jurišni zrakoplov koji je izrastao u 1970-tim godinama iz kooperativnog projekta između SFR Jugoslavije i Rumunjske zvano JUROM.Nakon potpisivanja sporazuma o suradnji 1971, kooperativno udruženje JUROM započelo je istraživanje i obradu podataka o tadašnjim dostignućima u vojnim zrakloplovima. Kao uzor razvoju često se uzima zrakoplov Jaguar razvijan također u zajedničkoj suradnji Velike Britanije i Francuske, a koji je se tada približavao serijskoj proizvodnji.J-22 Orao je visoko-krilni zrakoplov koji je bio izrađen od duraluminija, s konvencionalnim rješenjima. Za serijsku proizvodnju bile su zaslužne tvornice Soko Mostar za Jugoslaviju i Centrul National al Industriei Aeronautice Romane (CNIAR). Prvi prototipovi jednosjedi poletjeli su u isto vrijeme u Jugoslaviji (J-22 Orao) i Rumunjskoj (IAR-93) 31. listopada 1974., nedugo poslije 23. siječnja 1977. poletjeli su dvosjedni prototip NJ-22. Serijska proizvodnja započela je u Rumunjskoj 1979., dok je serijska proizvodnja u Jugoslaviji započela 1980. U prvoj seriji, tvornica Soko Mostar napravila je 20 primjeraka, koji su imali određene preinake u odnosu na prototipne zrakoplove.Ono po čemu je ovaj zrakoplov najpoznatiji je činjenica da je probni pilot Marijan Jelen u njemu probio zvučnu barijeru i tako je Orao postao prvi i jedini avion domaće konstrukcije, brži od zvuka (Mach 1.03).Za tako nešto je doduše zrakoplov trebalo uvesti u poniranje od 30 stupnjeva. U praktičnoj primjeni ova karakteristika Orlu nije značila baš ništa, ali je to bio dokaz da tadašnja domaća zrakoplovna industrija može u dogledno vrijeme proizvesti nadzvučni avion, što se i planiralo.Tijekom Domovinskog rata Orlovi su djelovali u službi zakoplovstva JNA te zrakoplovstva RS Krajine. Orao je korišten za blisku podršku, napade na komunikacije te za izviđačke zadače. U bliskoj podršci korištene su TV navođene rakete AGM-65 Maverick, kazetne bombe BL-755 te nevođene rakete od 57 mm te 128 mm. Zbog slabe oklopljenosti, niskog potiska motora te nepostojećeh protumjera za navođene toplinske i radarske protuavionske rakete Orlovi su bili laka meta za hrvatsku protuzračnu obranu.Orlovi su se dobro pokazali na Kosovu, te za vrijeme američke vojne protiv Srbije. Zbog raznih elektronskih komponenti američke snage nisu mogle spriječiti uporabu Orla, kao što su mogli protiv aviona sovjetske proizvodnje. Zbog mogućnosti Orla da poleti s nepripremljenih uzletnih pista, mnogi Orlovi bili su skriveni po šumama i tako su izbjegli uništenje. Prema tvrdnjama srpskih vojnih izvora, Orlovi su bili korišteni za obaranje krstarećih raketa Tomahawk.
SOKO J-22 Orao
SOKO J-22 Orao je jurišni zrakoplov koji je izrastao u 1970-tim godinama iz kooperativnog projekta između SFR Jugoslavije i Rumunjske zvano JUROM.Nakon potpisivanja sporazuma o suradnji 1971, kooperativno udruženje JUROM započelo je istraživanje i obradu podataka o tadašnjim dostignućima u vojnim zrakloplovima. Kao uzor razvoju često se uzima zrakoplov Jaguar razvijan također u zajedničkoj suradnji Velike Britanije i Francuske, a koji je se tada približavao serijskoj proizvodnji.J-22 Orao je visoko-krilni zrakoplov koji je bio izrađen od duraluminija, s konvencionalnim rješenjima. Za serijsku proizvodnju bile su zaslužne tvornice Soko Mostar za Jugoslaviju i Centrul National al Industriei Aeronautice Romane (CNIAR). Prvi prototipovi jednosjedi poletjeli su u isto vrijeme u Jugoslaviji (J-22 Orao) i Rumunjskoj (IAR-93) 31. listopada 1974., nedugo poslije 23. siječnja 1977. poletjeli su dvosjedni prototip NJ-22. Serijska proizvodnja započela je u Rumunjskoj 1979., dok je serijska proizvodnja u Jugoslaviji započela 1980. U prvoj seriji, tvornica Soko Mostar napravila je 20 primjeraka, koji su imali određene preinake u odnosu na prototipne zrakoplove.Ono po čemu je ovaj zrakoplov najpoznatiji je činjenica da je probni pilot Marijan Jelen u njemu probio zvučnu barijeru i tako je Orao postao prvi i jedini avion domaće konstrukcije, brži od zvuka (Mach 1.03).Za tako nešto je doduše zrakoplov trebalo uvesti u poniranje od 30 stupnjeva. U praktičnoj primjeni ova karakteristika Orlu nije značila baš ništa, ali je to bio dokaz da tadašnja domaća zrakoplovna industrija može u dogledno vrijeme proizvesti nadzvučni avion, što se i planiralo.Tijekom Domovinskog rata Orlovi su djelovali u službi zakoplovstva JNA te zrakoplovstva RS Krajine. Orao je korišten za blisku podršku, napade na komunikacije te za izviđačke zadače. U bliskoj podršci korištene su TV navođene rakete AGM-65 Maverick, kazetne bombe BL-755 te nevođene rakete od 57 mm te 128 mm. Zbog slabe oklopljenosti, niskog potiska motora te nepostojećeh protumjera za navođene toplinske i radarske protuavionske rakete Orlovi su bili laka meta za hrvatsku protuzračnu obranu.Orlovi su se dobro pokazali na Kosovu, te za vrijeme američke vojne protiv Srbije. Zbog raznih elektronskih komponenti američke snage nisu mogle spriječiti uporabu Orla, kao što su mogli protiv aviona sovjetske proizvodnje. Zbog mogućnosti Orla da poleti s nepripremljenih uzletnih pista, mnogi Orlovi bili su skriveni po šumama i tako su izbjegli uništenje. Prema tvrdnjama srpskih vojnih izvora, Orlovi su bili korišteni za obaranje krstarećih raketa Tomahawk.