Dubrovnik, crkva sv.Vlaha - Dubrovnik, St.Blaise's church
The Church of St. Blaise (Croatian: Crkva sv. Vlaha) is a Baroque church in Dubrovnik and one of the city's major sights. Saint Blaise (St. Vlaho), identified by medieval Slavs with the pagan god Veles, is the patron saint of the city of Dubrovnik and formerly the protector of the independent Republic of Ragusa.
In February 1349, a month after the Black Death had arrived in Dubrovnik, the Great Council decided to build a Romanesque church dedicated to St Blaise as head and protector of the city. As the plague killed many heirs and executors, the Council further decided to use some of the properties that had reverted to the state as funds for the building of the church. Under the supervision of the craftsmen Andelo Lorrin, Butko and Mihajlo Petrovic the church was completed in three years. The church of St. Blaise became soon the second most important church of Dubrovnik after its cathedral.
The current church was built in 1715 by the Venetian architect and sculptor Marino Gropelli (1662-1728) on the foundations of the medieval church which, though it survived the earthquake of 1667 fairly well, burned down in 1706. He modeled the church on Sansovino's Venetian church of San Maurizio
Crkva sv. Vlaha je barokna crkva zaštitnika grada Dubrovnika. Nalazi se na trgu Luža u Dubrovniku.
Barokna crkva sv. Vlaha sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979. godine, a u Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. godine donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti od mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve. Godine 1558. orgulje orguljara Colombija postavljene su u crkvu. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa svetog Vlaha.
en.wikipedia.org/wiki/St_Blaise%27s_Church
Dubrovnik, crkva sv.Vlaha - Dubrovnik, St.Blaise's church
The Church of St. Blaise (Croatian: Crkva sv. Vlaha) is a Baroque church in Dubrovnik and one of the city's major sights. Saint Blaise (St. Vlaho), identified by medieval Slavs with the pagan god Veles, is the patron saint of the city of Dubrovnik and formerly the protector of the independent Republic of Ragusa.
In February 1349, a month after the Black Death had arrived in Dubrovnik, the Great Council decided to build a Romanesque church dedicated to St Blaise as head and protector of the city. As the plague killed many heirs and executors, the Council further decided to use some of the properties that had reverted to the state as funds for the building of the church. Under the supervision of the craftsmen Andelo Lorrin, Butko and Mihajlo Petrovic the church was completed in three years. The church of St. Blaise became soon the second most important church of Dubrovnik after its cathedral.
The current church was built in 1715 by the Venetian architect and sculptor Marino Gropelli (1662-1728) on the foundations of the medieval church which, though it survived the earthquake of 1667 fairly well, burned down in 1706. He modeled the church on Sansovino's Venetian church of San Maurizio
Crkva sv. Vlaha je barokna crkva zaštitnika grada Dubrovnika. Nalazi se na trgu Luža u Dubrovniku.
Barokna crkva sv. Vlaha sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979. godine, a u Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. godine donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti od mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve. Godine 1558. orgulje orguljara Colombija postavljene su u crkvu. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa svetog Vlaha.
en.wikipedia.org/wiki/St_Blaise%27s_Church