girix2008
Krstionica-Trogir
1460. godine Andrija Aleši odlazi iz Splita u Trogir. Ondje je dobio zadatak da uz nadsvođeno predvorje katedrale sv. Lovre dogradi krstionicu. Istovremeno kada je započela izgradnja krstionice Aleši radi i na preoblikovanju katedralne sakristije. Gradnja krstionice trajala je do 1467. godine, kada Aleši upisuje svoje ime s unutarnje strane krstioničkih vrata:
ANDREAS ALEXIUS DURRACHINUS OPIFEX MCCCCXII.
Volumen krstionice je jednostavan kvadrat. Ulaz u krstionicu je iz predvorja katedrale iznad koga je postavljen reljef Kristova krštenja. Tlocrt unutrašnjosti je pačetvorina presvođena šiljastim kazetiranim bačvastim svodom. Prostorna koncepcija unutrašnjosti rađena je doslovce prema prostornoj koncepciji Jupiterova hrama u Dioklecijanovoj palači. Podnožni vijenac nosi zidne plohe ukrašene motivima kaneliranih plitkih pilastara s korintskim kapitelima između kojih su umetnute konkavne kanelirane niše ukrašene u gornjem djelu s školjkastom lepezom. Prema Radovanu Ivančeviću kanelirani pilastri i konkavne niše „monolitni su kameni blokovi u debljini zida, tako da građevina ima više montažni nego zidani karakter“. Kako ističe Andrija Mutnjaković, Aleši time nastavlja „istovjetnu graditeljsku strukturu šibenske katedrale Jurja Dalmatinca kao izvorni identitet dalmatinske arhitekture“.
Korintski kapiteli zidnih pilastara nose dvostruki vijenac. Gornji dio vijenca načinjen je od dvostrukog niza lišća, a donji čini friz dječaka (Putta). Krstionica sadrži i tri skulptorska djela Andrije Alešija: reljefe Kristovo Krštenje u luneti nad ulazom i sveti Jeronima u zabatu iznad oltara te oltarnu skulpturu Ivana Krstitelja. Kompoziciju Kristova krštenja Radovan Ivančević dovodi u vezu s slikom Kristova krštenja Piera della Francesca. Prema Ivančeviću ovaj je reljef jedan od najvažnijih dokumenata ranorenesansne skulpture u Dalmaciji.
Prema Andriji Mutnjakoviću Andrija Aleši „stvorio je svojom krstionicom prvo renesansno djelo u Hrvatskoj, u isto vrijeme kada se renesansa započela formirati u Italiji i nekoliko desetljeća prije nego što se renesansa počela javljati u drugim zemljama Europe“.
( wikipedia)
Krstionica-Trogir
1460. godine Andrija Aleši odlazi iz Splita u Trogir. Ondje je dobio zadatak da uz nadsvođeno predvorje katedrale sv. Lovre dogradi krstionicu. Istovremeno kada je započela izgradnja krstionice Aleši radi i na preoblikovanju katedralne sakristije. Gradnja krstionice trajala je do 1467. godine, kada Aleši upisuje svoje ime s unutarnje strane krstioničkih vrata:
ANDREAS ALEXIUS DURRACHINUS OPIFEX MCCCCXII.
Volumen krstionice je jednostavan kvadrat. Ulaz u krstionicu je iz predvorja katedrale iznad koga je postavljen reljef Kristova krštenja. Tlocrt unutrašnjosti je pačetvorina presvođena šiljastim kazetiranim bačvastim svodom. Prostorna koncepcija unutrašnjosti rađena je doslovce prema prostornoj koncepciji Jupiterova hrama u Dioklecijanovoj palači. Podnožni vijenac nosi zidne plohe ukrašene motivima kaneliranih plitkih pilastara s korintskim kapitelima između kojih su umetnute konkavne kanelirane niše ukrašene u gornjem djelu s školjkastom lepezom. Prema Radovanu Ivančeviću kanelirani pilastri i konkavne niše „monolitni su kameni blokovi u debljini zida, tako da građevina ima više montažni nego zidani karakter“. Kako ističe Andrija Mutnjaković, Aleši time nastavlja „istovjetnu graditeljsku strukturu šibenske katedrale Jurja Dalmatinca kao izvorni identitet dalmatinske arhitekture“.
Korintski kapiteli zidnih pilastara nose dvostruki vijenac. Gornji dio vijenca načinjen je od dvostrukog niza lišća, a donji čini friz dječaka (Putta). Krstionica sadrži i tri skulptorska djela Andrije Alešija: reljefe Kristovo Krštenje u luneti nad ulazom i sveti Jeronima u zabatu iznad oltara te oltarnu skulpturu Ivana Krstitelja. Kompoziciju Kristova krštenja Radovan Ivančević dovodi u vezu s slikom Kristova krštenja Piera della Francesca. Prema Ivančeviću ovaj je reljef jedan od najvažnijih dokumenata ranorenesansne skulpture u Dalmaciji.
Prema Andriji Mutnjakoviću Andrija Aleši „stvorio je svojom krstionicom prvo renesansno djelo u Hrvatskoj, u isto vrijeme kada se renesansa započela formirati u Italiji i nekoliko desetljeća prije nego što se renesansa počela javljati u drugim zemljama Europe“.
( wikipedia)