Crkva na Kozali, Rijeka 6753 PhotosCRORijeka Rijeka Fiume 20110420 S 388 Rijeka_2
The Votive Temple on Kozala or the Church of St Romuald and All Saints was erected in 1934 during Italian government in Rijeka, according to the project by Bruno Angheben.
The church was raised over a crypt which holds the bones of Gabrielle D’Annunzio’s 458 legionaries, who died in 1924 on the Bloody Christmas in Rijeka, but also in Italy. The tomb was dedicated as a war cemetery and was opened on 16 March 1930 on the anniversary of the arrival of the Italian king Vittorio Emanuele III to Rijeka. A Memorial Park, Parco della Rimembranza, was arranged around the church and the tomb.
The construction of the church was stimulated by D’Annunzio’s speech during the burial of his legionaries who died in Rijeka, and was financed for political reasons. The title of the church (St Romuald) is a sign of honour to D’Annunzio, as this was the name of his father. The construction was supported politically and financially by the Italian government headed by Benito Mussolini, with the most prominent supporter being Senatore Borletti, who also supported the construction with his personal finances.
The first project, published in the papers immediately before the construction, was made in neo-Romanesque and neo-Gothic style, with emphasis on traditional material, brick and stone. The project changed significantly until the beginning of construction. Angheben cleared the lines and the façade, thus gaining severity and monumentality of the construction. The church was dedicated to St Romuald and All Saints on the tenth anniversary of annexation in September 1934, alluding to D’Annunzio’s Holy Entrance into the city.
The church is entered from a wide plateau accessed from a double staircase. The church is a hall church with rectangular layout. It is covered with white Istrian stone, which due to minimalistic decoration gives a feeling of monumentality. The author repeats the spiked form on the portal, the bell tower and the windows. Together with the pointy cypresses around it, the church seems as if it were aspiring for the sky. Along the portal, at the entrance, there are statues of two angels made by the famous artist Romolo Venucci from Rijeka.
The interior, just like the exterior, is simple. It is dominated by triangular and rectangular shapes, harmonized with the polychrome marble in black, brown and grey. The interior of the church is adorned by Angheben’s wall incrustation of the Way of the Cross in 14 stations, the statue of St Romuald by the artist Ladislaoa de Gaussa and the crucifix by Edmond Treverse.
The city cemetery Kozala is the oldest and the most beautiful city cemetery. The city administration of the former Rijeka used to buy land for it from the middle of the 18th century, while the burials officially started on 1 December 1838. Since 1872 until today, the burial register in the Burial Records has constantly been kept, so sometimes this date is taken as the official beginning of the cemetery. The cemetery Kozala is a treasury of art achievements of sculptors such as Ivan Rendić, Giovanni Mayer, Urbano Bottasso, Domenico Rizzo, Donato Barcaglija and architects Emilio Ambrosini, Francesco Placsek, Ignazio Rossi, Ugo Pagano, Giacomo Mattich, Raffaelle Cullotti.
Next to the Crypt, there was originally the Museum of Annexation, which no longer exists. It is interesting that the 63-metre high bell tower has an elevator installed.
Valorization:
The entire cemetery Kozala is protected as a cultural-historical whole in the Republic of Croatia Register of Cultural Goods.
rijekaheritage.org/en/kj/zavjetnihramkozala
---------------------------
FELJTON JULIJE LOZZI BARKOVIĆA
Arhitektura Rijeke i Sušaka između dva rata (5): Crkva na Kozali - Novi List Objavljeno: 20. ožujak 2015.
Gradnju ove monumentalne crkve novčano podupiru, osim države, senator Senatore Borletti osobno, industrijalac i sportski aktivist, izražavajući želju da crkva bude posvećena sv. Romualdu, imenu D'Annunzijevog oca, te riječka općina i dobročinitelji
U Rijeci je 1923. godine do tada jedina župa Assumpta-Duomo (danas župa Marijina uznesenja), razgraničena na četiri nove. Stara i nove župe počele su obnavljati i graditi crkve.
Osnivanje župe Svih svetih na Kozali zahtijevalo je gradnju crkve/zavjetnog hrama (rimski naziv), a ideju inicira Gradski odbor na čelu s monsignorom Isidorom Sainom, prvim biskupom Kvarnerske provincije. Biskup i crkveni krugovi drže da crkva treba biti istovremeno spomenik i oltar domovine i vjere, budući da se gradila iznad kripte u kojoj se pohranjuju kosti D’Annunzijevih legionara i poginulih vojnika u borbama u regiji u Prvom svjetskom ratu.
Prve nacrte crkve izradio je Bruno Angheben 1926., kombinirajući stilove neoromanike i neogotike, što je tada naišlo na odobravanje javnosti. U dnevnom tisku objavljen je opširan članak o ovom projektu inspiriranom bazilikom sv. Franje Asiškog, osobito zbog prilagodbe volumena terenu i vanjskog izgleda crkve. Talijanska uprava u Rijeci njezinom je gradnjom htjela pokazati stoljetnu nacionalnu sakralnu tradiciju, inspirirajući se slavnim naslijeđem.
No crkva je takvim izgledom pobuđivala dojam tromosti, usprkos zvoniku i vlastitoj visini, čemu je doprinosila oplata u opeci i kamenu. Dok su se prikupljala sredstva za početak gradnje, Angheben je, varirajući prvobitnu zamisao, došao do pročišćenijih formi, a taj je projekt prikazan na izložbi Revolucije 1927. u Rimu, koji vlada prihvaća i odlučuje inicijalno financirati.
Pročišćene forme
Realizacija je započela izgradnjom kripte 1928., dovršene za dvije godine, koja je postavljena poprečno ispod ulaznog dijela crkve čiji su pak temelji postavljeni 1930. Gradnju novčano, osim države, podupiru senator Senatore Borletti osobno, industrijalac i poznati sportski aktivist, izražavajući želju da crkva bude posvećena sv. Romualdu, imenu D'Annunzijevog oca, te riječka općina i dobročinitelji.
Crkva, koja je kompromisno na temelju odluke monsinjora Vescova posvećena sv. Romualdu i svim svetima (zaštitnicima župe), okružuje se širokom terasom/platoom, do čijeg se ulaza uspinje dvokrakim stubištem. Na ulaznoj fronti, obloženoj bijelim istarskim kamenom, polje s uvučenim portalom i šiljastim prozorom nad njime ponavlja vertikalno gibanje zvonika u pozadini. Uz portal su visoko ispred zida postavljene plastike dvaju anđela, rad Romola Venuccija. Ostala su pročelja izvedena u kombinaciji smećkastih zidnih polja s uskim zašiljenim prozorima.
Unutrašnjost hrama je visok jednobrodni prostor s ravnim stropom, gdje je korisnicima bila najupečatljivija harmonija boja i svjetla, osobito sjaj polikromnog mramora na koji se logično nadovezuju Anghebenove zidne inkrustracije s prikazom 14 postaja Križnog puta, svaka posebnog tona, usklađenima s cjelokupnim tonalitetom interijera (crna, siva, smeđa). Dominiraju jednostavne forme, a osnovni motivi koji se ponavljaju u svim detaljima i cjelini su istokračni ušiljeni trokut i pravokutnik. Na sjevernom zidu iza oltara te iznad bifore na zlatnoj podlozi izranja lik svetog Romualda – titulara crkve, što je bila donacija Ratnih tijela, a smatrao se umjetničkim radom duboke i osjećajne spiritualnosti autora Ladislaa de Gaussa.
Posjetitelji koji su u rujnu 1934. imali priliku uspinjati se uz današnju Baštijanovu ulicu mogli su, osim dovršene crkve, uočiti i vitki armiranobetonski zvonik obložen umjetnim kamenom, visok 63 metra. Zvonik, dva puta viši od palače Adria, izrasta iz baptisterija na zapadnom boku crkve, čiju elegantnu vertikalu od 24 metra oblikuju četiri ugaona stuba od umjetnog kamena.
Svjetlosni efekti
Veliki prozori s prizmama na crkvi i zvoniku stvaraju posebne svjetlosne efekte, što je bila apsolutna inovacija. Za vedra dana, kada se zvonik promatrao odozdo, izgledao je kao da je sazdan od četiri pilona jer su ostakljenja u kojima se ogledalo nebo stvarala optičku iluziju. Požuruje se i instalacija lifta u zvoniku, kojim se trebalo omogućiti udobno uspinjanje do prostora sa zvonom.
Prilikom inauguracije crkve zvonik je bio iluminiran s dva jaka reflektora pa je bio vidljiv i s veće udaljenosti. Svi koji su se tom prilikom uputili prema zavjetnom hramu, bili su ugodno iznenađeni i dovršenjem spomen-parka (danas Volčićev trg), što je bilo važno i za impostaciju regionalnog okupljališta koje je u svojoj unutrašnjosti objedinjavalo mnošto sadržaja. Sve se odvijalo preko direktive režima koji je nastojao provoditi »discipliniran, zdrav i vitalan« ritam života stanovništva u četvrtima udaljenima od gradskoga središta. Valjalo je bez prevelikoga trošenja vremena i novaca omogućiti zadovoljenje njihovih dnevnih potreba i navika, osigurati im ono najnužnije: tržnicu, poštu, okupljalište i – crkvu.
www.novilist.hr/Kultura/Arhitektura-Rijeke-i-Susaka-izmed...
-------------------------------------
www.flickr.com/photos/morton1905/15100518019/in/album-721...
Crkva na Kozali, Rijeka 6753 PhotosCRORijeka Rijeka Fiume 2011 S 388 Rijeka_2
Crkva na Kozali, Rijeka 6753 PhotosCRORijeka Rijeka Fiume 20110420 S 388 Rijeka_2
The Votive Temple on Kozala or the Church of St Romuald and All Saints was erected in 1934 during Italian government in Rijeka, according to the project by Bruno Angheben.
The church was raised over a crypt which holds the bones of Gabrielle D’Annunzio’s 458 legionaries, who died in 1924 on the Bloody Christmas in Rijeka, but also in Italy. The tomb was dedicated as a war cemetery and was opened on 16 March 1930 on the anniversary of the arrival of the Italian king Vittorio Emanuele III to Rijeka. A Memorial Park, Parco della Rimembranza, was arranged around the church and the tomb.
The construction of the church was stimulated by D’Annunzio’s speech during the burial of his legionaries who died in Rijeka, and was financed for political reasons. The title of the church (St Romuald) is a sign of honour to D’Annunzio, as this was the name of his father. The construction was supported politically and financially by the Italian government headed by Benito Mussolini, with the most prominent supporter being Senatore Borletti, who also supported the construction with his personal finances.
The first project, published in the papers immediately before the construction, was made in neo-Romanesque and neo-Gothic style, with emphasis on traditional material, brick and stone. The project changed significantly until the beginning of construction. Angheben cleared the lines and the façade, thus gaining severity and monumentality of the construction. The church was dedicated to St Romuald and All Saints on the tenth anniversary of annexation in September 1934, alluding to D’Annunzio’s Holy Entrance into the city.
The church is entered from a wide plateau accessed from a double staircase. The church is a hall church with rectangular layout. It is covered with white Istrian stone, which due to minimalistic decoration gives a feeling of monumentality. The author repeats the spiked form on the portal, the bell tower and the windows. Together with the pointy cypresses around it, the church seems as if it were aspiring for the sky. Along the portal, at the entrance, there are statues of two angels made by the famous artist Romolo Venucci from Rijeka.
The interior, just like the exterior, is simple. It is dominated by triangular and rectangular shapes, harmonized with the polychrome marble in black, brown and grey. The interior of the church is adorned by Angheben’s wall incrustation of the Way of the Cross in 14 stations, the statue of St Romuald by the artist Ladislaoa de Gaussa and the crucifix by Edmond Treverse.
The city cemetery Kozala is the oldest and the most beautiful city cemetery. The city administration of the former Rijeka used to buy land for it from the middle of the 18th century, while the burials officially started on 1 December 1838. Since 1872 until today, the burial register in the Burial Records has constantly been kept, so sometimes this date is taken as the official beginning of the cemetery. The cemetery Kozala is a treasury of art achievements of sculptors such as Ivan Rendić, Giovanni Mayer, Urbano Bottasso, Domenico Rizzo, Donato Barcaglija and architects Emilio Ambrosini, Francesco Placsek, Ignazio Rossi, Ugo Pagano, Giacomo Mattich, Raffaelle Cullotti.
Next to the Crypt, there was originally the Museum of Annexation, which no longer exists. It is interesting that the 63-metre high bell tower has an elevator installed.
Valorization:
The entire cemetery Kozala is protected as a cultural-historical whole in the Republic of Croatia Register of Cultural Goods.
rijekaheritage.org/en/kj/zavjetnihramkozala
---------------------------
FELJTON JULIJE LOZZI BARKOVIĆA
Arhitektura Rijeke i Sušaka između dva rata (5): Crkva na Kozali - Novi List Objavljeno: 20. ožujak 2015.
Gradnju ove monumentalne crkve novčano podupiru, osim države, senator Senatore Borletti osobno, industrijalac i sportski aktivist, izražavajući želju da crkva bude posvećena sv. Romualdu, imenu D'Annunzijevog oca, te riječka općina i dobročinitelji
U Rijeci je 1923. godine do tada jedina župa Assumpta-Duomo (danas župa Marijina uznesenja), razgraničena na četiri nove. Stara i nove župe počele su obnavljati i graditi crkve.
Osnivanje župe Svih svetih na Kozali zahtijevalo je gradnju crkve/zavjetnog hrama (rimski naziv), a ideju inicira Gradski odbor na čelu s monsignorom Isidorom Sainom, prvim biskupom Kvarnerske provincije. Biskup i crkveni krugovi drže da crkva treba biti istovremeno spomenik i oltar domovine i vjere, budući da se gradila iznad kripte u kojoj se pohranjuju kosti D’Annunzijevih legionara i poginulih vojnika u borbama u regiji u Prvom svjetskom ratu.
Prve nacrte crkve izradio je Bruno Angheben 1926., kombinirajući stilove neoromanike i neogotike, što je tada naišlo na odobravanje javnosti. U dnevnom tisku objavljen je opširan članak o ovom projektu inspiriranom bazilikom sv. Franje Asiškog, osobito zbog prilagodbe volumena terenu i vanjskog izgleda crkve. Talijanska uprava u Rijeci njezinom je gradnjom htjela pokazati stoljetnu nacionalnu sakralnu tradiciju, inspirirajući se slavnim naslijeđem.
No crkva je takvim izgledom pobuđivala dojam tromosti, usprkos zvoniku i vlastitoj visini, čemu je doprinosila oplata u opeci i kamenu. Dok su se prikupljala sredstva za početak gradnje, Angheben je, varirajući prvobitnu zamisao, došao do pročišćenijih formi, a taj je projekt prikazan na izložbi Revolucije 1927. u Rimu, koji vlada prihvaća i odlučuje inicijalno financirati.
Pročišćene forme
Realizacija je započela izgradnjom kripte 1928., dovršene za dvije godine, koja je postavljena poprečno ispod ulaznog dijela crkve čiji su pak temelji postavljeni 1930. Gradnju novčano, osim države, podupiru senator Senatore Borletti osobno, industrijalac i poznati sportski aktivist, izražavajući želju da crkva bude posvećena sv. Romualdu, imenu D'Annunzijevog oca, te riječka općina i dobročinitelji.
Crkva, koja je kompromisno na temelju odluke monsinjora Vescova posvećena sv. Romualdu i svim svetima (zaštitnicima župe), okružuje se širokom terasom/platoom, do čijeg se ulaza uspinje dvokrakim stubištem. Na ulaznoj fronti, obloženoj bijelim istarskim kamenom, polje s uvučenim portalom i šiljastim prozorom nad njime ponavlja vertikalno gibanje zvonika u pozadini. Uz portal su visoko ispred zida postavljene plastike dvaju anđela, rad Romola Venuccija. Ostala su pročelja izvedena u kombinaciji smećkastih zidnih polja s uskim zašiljenim prozorima.
Unutrašnjost hrama je visok jednobrodni prostor s ravnim stropom, gdje je korisnicima bila najupečatljivija harmonija boja i svjetla, osobito sjaj polikromnog mramora na koji se logično nadovezuju Anghebenove zidne inkrustracije s prikazom 14 postaja Križnog puta, svaka posebnog tona, usklađenima s cjelokupnim tonalitetom interijera (crna, siva, smeđa). Dominiraju jednostavne forme, a osnovni motivi koji se ponavljaju u svim detaljima i cjelini su istokračni ušiljeni trokut i pravokutnik. Na sjevernom zidu iza oltara te iznad bifore na zlatnoj podlozi izranja lik svetog Romualda – titulara crkve, što je bila donacija Ratnih tijela, a smatrao se umjetničkim radom duboke i osjećajne spiritualnosti autora Ladislaa de Gaussa.
Posjetitelji koji su u rujnu 1934. imali priliku uspinjati se uz današnju Baštijanovu ulicu mogli su, osim dovršene crkve, uočiti i vitki armiranobetonski zvonik obložen umjetnim kamenom, visok 63 metra. Zvonik, dva puta viši od palače Adria, izrasta iz baptisterija na zapadnom boku crkve, čiju elegantnu vertikalu od 24 metra oblikuju četiri ugaona stuba od umjetnog kamena.
Svjetlosni efekti
Veliki prozori s prizmama na crkvi i zvoniku stvaraju posebne svjetlosne efekte, što je bila apsolutna inovacija. Za vedra dana, kada se zvonik promatrao odozdo, izgledao je kao da je sazdan od četiri pilona jer su ostakljenja u kojima se ogledalo nebo stvarala optičku iluziju. Požuruje se i instalacija lifta u zvoniku, kojim se trebalo omogućiti udobno uspinjanje do prostora sa zvonom.
Prilikom inauguracije crkve zvonik je bio iluminiran s dva jaka reflektora pa je bio vidljiv i s veće udaljenosti. Svi koji su se tom prilikom uputili prema zavjetnom hramu, bili su ugodno iznenađeni i dovršenjem spomen-parka (danas Volčićev trg), što je bilo važno i za impostaciju regionalnog okupljališta koje je u svojoj unutrašnjosti objedinjavalo mnošto sadržaja. Sve se odvijalo preko direktive režima koji je nastojao provoditi »discipliniran, zdrav i vitalan« ritam života stanovništva u četvrtima udaljenima od gradskoga središta. Valjalo je bez prevelikoga trošenja vremena i novaca omogućiti zadovoljenje njihovih dnevnih potreba i navika, osigurati im ono najnužnije: tržnicu, poštu, okupljalište i – crkvu.
www.novilist.hr/Kultura/Arhitektura-Rijeke-i-Susaka-izmed...
-------------------------------------
www.flickr.com/photos/morton1905/15100518019/in/album-721...
Crkva na Kozali, Rijeka 6753 PhotosCRORijeka Rijeka Fiume 2011 S 388 Rijeka_2