Potkožno

Strahuje me odnekud. Strahujem se i sama odavde.

 

Odavde gdje se gnijezdim, gdje mislim da ne bježim, e odavde je to mjesto.

 

Odavde tapkam bosa, papuče pužu za mnom. Zatvaram im vrata da ne dogmižu na krevet, da mi ne poližu prste i da dočekaju njegova stopala pa tek onda krenu.

 

Odavde sam potkožno. Savijam zidove, gnijezdim usebljeno, ne mijenjam prefiks. Ostajem smotano i piruetno. Iskočeno iz oguljene kože. Međuzidno.

 

 

 

(Dijana Stilinović)

 

Done